Dalmatinsko finale Kupa, a nema Zadra. Tko je tu lud?!
Tko je to mogao očekivati, pogotovo nakon ždrijeba koji je već u četvrtfinalu spojio Zadar i Split, dvije najjače momčadi ne samo u Dalmaciji nego generalno u Hrvatskoj.
Momčad trenera Danijela Jusupa je i više nego zasluženo osvojila niz trofeja posljednjih sezona, ali su „žuti” zasluženo bili bolji. A potom je momčad trenera Veljka Mršića „pregazila” Cibonu. Istina, „vukovi” imaju svojih problema, ali imali su ih i ranije pa su često pobjeđivali Split. Čak i s pet seniorskih igrača u rosteru. Istina, na koncu su se predali. Ali Split ih je na to čvrstom obranom prisilio. Podsjećalo je ovo polufinale na pete utakmice finala doigravanja domaćeg prvenstva Splita i Zadra posljednjih godina, samo što je Split bio Zadar, a Cibona Split.
Nastavio se preporod „žutih” pod vodstvom trenera Veljka Mršića. Ništa još nisu napravili, ali su na pravom putu. Nakon razlaza sa Slavenom Rimcem, sportski direktor Splita Teo Čizmić čekao je Mršića. Čekao i čekao, makar je javnost bila nestrpljiva. Znao je što čeka. I na koncu je privolio na Gripe trenera koji je posljednjih godina radio u jednoj od najjačih liga Europe španjolskoj ACB ligi.
Od prvog dana osjetila se njegova ruka. Na utakmicama prvo u obrambenom dijelu, dok je u napadu bilo i debakl izdanja. Ali bilo je to treniranje, dizanje kroz utakmice, jer s ovim suludim ritmom utakmica drugačije ne može. Tko pomnije prati, to je mogao vidjeti. No, opet, ako u konačnici Split ne uzme trofej... Pogotovo zbog toga što je sada baš veliki favorit.
Split je preko Zadra i Cibone stigao do finala, ali priča završnice ipak je Alkar. Na stranu tri Amerikanca u sinjskom sastavu (dva istovremeno mogu biti na parketu), momčad je to koja se u Favbet Premijer ligi bori za ostanak. Neka su momci trenera Damira Milačića imali nešto lakši posao u četvrtfinalu protiv prvoligaša Ribola Kaštela, zasluženo su u polufinalu izbacili velikog favorita Cedevitu Junior, doduše nešto oslabljenu, ali trenutno ipak drugu momčad domaćeg prvenstva. Unatoč tome što su imali dan manje odmora od Zagrepčana, igrali su svoje četvrtfinale u srijedu, Cedevita u utorak. U petak je u Zaboku u polufinalima rezultat bio Dalmacija – Zagreb 2:0.
Milačić se stopio s klubom, Sinjem. Zagrepčanin koji živi u Splitu, a radi u Sinju gdje je ovim ušao u legendu. Može li luđe? Teško. Alkar se dosad najviše dičio finalom kupa bivše države 1984. godine kada je poražen od Bosne. Ispisali su Milačićevi igrači povijest. Ali piše je možda i Split. Nekadašnji trostruki prvak Europe još od 2004. godine čeka na trofej. Tko god ga na kraju osvoji, luda fešta je zagarantirana. Prvo u Zaboku, pa onda u Splitu ili Sinju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....