Godina je dana prošla da je otišao Rato Tvrdić, simbol košarkaša Jugoplastike iz onih slavnih početaka zamaha basketa u gradu pod Marjanom, inspiracija za maskotu Žutka. Prijelaz šezdesetih u sedamdesete obilježio je na Gripama tercet Tvrdić, Šolman, Skansi ili još bolje reći početna petorka/petorica Manović, Tvrdić, Šolman, Prug i Skansi. S trenerom Brankom Radovićem. Prvaci Jugoslavije 1971., viceprvaci Europe 1972., kratki za pola koša u finalu protiv talijanskog Ignisa, u Tel Avivu je bilo 69:70 i zadnji napad za „žute”, kontra, faul, nije faul, istek vremena i kraj, štetaaa...
Nije sve u Hajduku, ima puno toga i u košarkašima s Gripa što se tiče splitskog sporta (i ne samo njima), pa kako da se ne sjetimo i te tužne obljetnice, Ratine smrti. Zaslužuje srednji Tvrdić barem par redaka uspomene, da se zna da ga nismo zaboravili. Zašto srednji? Brat Lovre je stariji, a Dražen mlađi od tri brata Tvrdića.
Ne možeš sve stići, razni događaji, obljetnice, uspomene, hvataš ovo i ono po vremeplovu, stigneš ‘vamo, tamo, ali i propustiš puno toga. Međutim, Ratinu godišnjicu baš ne želimo ispustiti.
Rato Tvrdić je umro lanjskog kolovoza, pisali smo „umro je velikan splitske, hrvatske, jugoslavenske, europske, svjetske košarke”.
Kako smetnuti s uma da mu se te 1977. godine na oproštaju od aktivnog igranja u Splitu poklonila amaterska selekcija svijeta, FIBA probrana momčad gostovala je u Splitu. Deset godina prije nego što će se uopće pojaviti, roditi generacija Tonija Kukoča, Dina Rađe...
U malu dvoranu na svečarsku utakmicu na Gripama stigao je tada i William Jones, predsjednik svjetske krovne amaterske asocijacije, a „žute” su pojačali Dražen Dalipagić iz Partizana i Mirza Delibašić iz Bosne, da spektakl revijalne košarke bude nenadmašan.
Baš je bio omiljeni kapetan, vrhunski bek-šuter, kasnije dugogodišnji funkcioner u košarkaškom hramu na Gripama, cijeli vijek je proveo među svojim "žutima" još prije nego su se prozvali Jugoplastikom, tamo daleke 1967. godine. Nikad se nije plasirao u inozemstvo, nije se prodao, unovčio, a mogao je i te kako, mogao je birati gdje da ode, no naprosto nije htio. Onda to ne bi bio on, pričao je...
Uz košarku imao je u Splitu i čuven, glasoviti RTV servis, franšizu Grundiga i Blaupunkta, pa što da se prodaje, traži kruha svrh pšenice?! Nije bogat tko puno ima, nego onaj kome malo treba... Osobit je bio lik.
Bolest ga je shrvala, umro je u 81. godini, lani u rujnu imao bi 81. rođendan...
Za splitski je klub igrao 18 sezona i zabio 5561 koš, kaže statistika, dvaput prvak Jugoslavije (1971. i 1977.), triput je osvojio kup (1972., 1974. i 1977.). Dvaput je osvajao europski Kup Radivoja Koraća (1976. i 1977., što je košarkaška inačica nogometnog Kupa UEFA), a bio je i viceprvak Kupa europskih prvaka 1972. i viceprvak Kupa pobjednika kupova 1973. godine.
S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je dva svjetska srebra (1967. i 1974.) i jedno zlato, svjetski prvak 1970., te tri europske medalje, srebro 1969. te zlata 1973. i 1975. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....