Hrvatica na pragu povijesti: Majka joj najbolja u Europi, otac svjetski doprvak, a ona...

Priču o Davoru Rimcu ispričali smo nekoliko puta u posljednjih tjedan dana, stariji sin - brat Slaven imao je daleko bolju profesionalnu karijeru - jedne od najboljih hrvatskih košarkašica svih vremena, Ružice Meglaj-Rimac, je 1994. s Arkansasom postao prvi i još uvijek jedini Hrvat s naslovom NCAA prvaka u košarci. I dok su blizanci Tomislav i Zvonimir Ivišić u noći sa subote na nedjelju s Illinoisom “zapeli” u polufinalu Final Foura u Indianapolisu te ostali bez prilike ponoviti Rimčev pothvat, u uskrsnoj večeri će od 21.30 to pokušati napraviti kći još jedne košarkaške velikanke, Danire Bilić rođene Nakić.

Ona je Lena Bilić (18), osvajačica brončane medalje s hrvatskom kadetskom reprezentacijom na Europskom prvenstvu U-16 prije četiri godine i bivša igračica zagrebačke Trešnjevke za koju je u prvoligaškoj konkurenciji debitirala s 15 godina i do 18. rođendana odradila tri seniorske sezone, osvojila i jedan Kup Ružice Meglaj-Rimac, te je u posljednjoj sezoni bila nositeljica igre ekipe Deana Nemeca, čovjeka pod čijim se nadzorom od najmlađih dana razvijala i Nika Mühl, najbolja asistentica u povijesti Sveučilišta Connecticut, s kojim je nastupila na dva NCAA Final Foura, ali je tamo ostala bez konačne nagrade.

Ali vratimo se mi na Lenu, djevojku koja će 2. svibnja proslaviti 19. rođendan i koja silno sliči majci, nekad najboljoj europskoj košarkašici - službeno je Danira Nakić tu nagradu osvajala triput zaredom od 1988. do 1990. - i najboljoj sportašici Hrvatske u prvom izboru Sportskih novosti nakon osamostaljenja države, 1991. Majka je bila olimpijska, svjetska i europska doprvakinja s reprezentacijom Jugoslavije, dvostruka osvajačica Kupa i posljednja prvakinja bivše države sa šibenskim Elemesom, trostruka prvakinja Hrvatske sa zagrebačkom Croatijom, dok je od 2024. u FIBA Kući slavnih...pišu Sportske novosti.

Onda tu imamo i oca, Zvonimira Bilića, negdašnjeg rukometnog reprezentativca i svjetskog doprvaka 1995. na Islandu, sedmerostrukog prvaka Hrvatske sa Zagrebom, koji je igrao i četiri finala - poraz od Elgorriage i tri od Barcelone - Lige prvaka.

Sportski geni su, dakle, neupitni, ali makar trofejni roditelji često znaju biti opterećenje u karijerama svoje djece, Lena Bilić već na početku svog puta ima priliku ispisati povijest, uzeti jednu od najvećih titula uopće u ženskoj košarci. Iako nije igrala u polufinalu protiv Texasa, u svojoj prvoj NCAA sezoni, kao jedna od najmlađih uopće na Final Fouru, upisala je 31 nastup za Lady Bruinse, uz 3,2 poena i 1,5 skok za 12,6 minuta po utakmici. Igrala je, zapravo, i više no što igra većina “freshmena”, novakinja u sveučilišnoj košarci.

Uostalom, prije nepunih 11 mjeseci mlada Zagrepčanka šibenskog (majka) i livanjskog (otac) podrijetla u polufinalu doigravanja protiv Raguse odigrala je posljednju utakmicu na hrvatskim parketima, dok je ljetos na Europskom prvenstvu Divizije B ubacivala 23,6 poena u prosjeku te 41 protiv Litve u ključnoj utakmici za treće mjesto i promociju u elitni rang. Iza Lene su i nastupi na dva europska prvenstva U-16, uz već spomenutu broncu koja je Hrvatsku odvela i na Svjetsko prvenstvo U-17, dok je iste godine - 2024. - debitirala i u juniorskoj (U-18) konkurenciji. Na svakom od tih turnira bila je jedna od ključnih igračica jedne sjajne generacije na kojoj gradimo optimizam za svjetliju budućnost hrvatske ženske košarke.

I danas će Lena Bilić u Phoenixu istrčati na zagrijavanje pred 18.000 navijača prije finala u kojem će njezin UCLA i South Carolina igrati za prestižni naslov. Djevojčica za velike pozornice izrasla je u djevojku na velikoj pozornici. A tek je krenula...