Spektakularnom utakmicom, visokom pobjedom i privlačnom igrom protiv Grčke, kojoj je svjedočilo oko tisuću Šibenčana, ženska košarkaška reprezentacija Hrvatske izborila je plasman u završni krug kvalifikacija za Europsko prvenstvo, ali, što je jednako važno, i skrenula pozornost sportske javnosti na svoj nesumnjiv potencijal.
Bio je to povod za razgovor s izbornikom, Šibenčaninom Stipom Bralićem, koji je uz legendarnu Daniru Nakić, danas funkcionarku HKS-a, „vječna“konstanta hrvatske ženske košarke.
- Htio bih se prije svega zahvaliti vodstvu Saveza, posebice Šibenčaninu Joti Milakoviću što su odlučili da se utakmica odigra na Baldekinu, te šibenskoj publici na izuzetnoj brojnosti i podršci. Slažem se s Vašom procjenom o nemalim dometima aktualne reprezentacije. Dapače, uvjeren sam da je čak i potentnija od one, koja je izborila plasman na Olimpijske igre u Londonu prije 14 godina. Stoga, nije grijeh nadati se kako ćemo se uspjeti plasirati i na olimpijadu u Los Angelesu.
Svojevrstan zalog za to su tri igračice, koje su igrale u NBA Ivana Dojkić, Nika Muhl i crnoputa Shavonte Zellus – zadovoljno nam se otvorio Stipe. No, Bralić ne bi bio dosljedan sebi, kad ne bi govorio o problemima. A ima ih, bez pretjerivanja, i više nego što biste očekivali.
- Više od 30 mladih hrvatskih igračica nastupa u NCAA (čitaj: američkoj studentskoj ligi), pa ih je gotovo nemoguće imati na raspolaganju u cijelom kalendaru reprezentacije. Zbog toga, primjerice, ne možemo računati na nadarenu Lenu Bilić, inače kćerku Danire Nakić. Mlada Olivija Vukoša zaslužuje posebnu pozornost, jer se kao Hrvatica, rođena u New Yorku odlučila za dres zemlje svojih predaka, ali je nedavno potpisala za Conecticat, čiji trener nerado pušta svoje igračice na reprezentativne utakmice. Slična je situacija i s jakim europskim klubovima. Sjajnoj Ivani Dojkić je, primjerice, njezin klub Venezia dopustio da igra protiv Grčke, ali ne i na utakmicama s Danskom i Makedonijom. U Danskoj smo, primjerice, igrali bez čak 9 najboljih bekova. Zato bih posebice pohvalio našu naturaliziranu Amerikanku Zellus, koja je letjela na relaciji New York – Madrid – Skoplje da bi nam pomogla u prilično nezahvalnoj situaciji – objašnjava i pomalo grinta naš sugovornik. Hrvatski izbornik je godinama vjeran košarkaškoj filozofiji „Run and Gun“, što nije samo osnovna značajka igre reprezentacije, već i njegova Šibenika.
- Dva su temeljna kriterija za odabir igračica. Dobar šut i energetska spremnost. Taj kriterij je lakše poštovati u reprezentaciji nego na mom Baldekinu. Istina, u šibenskom sastavu je na početku sezone bilo pet igračica po mom guštu. No, u međuvremenu su se dvije ozbiljno povrijedile, pa su propali i snovi o visokom plasmanu u aktualnoj prvenstvu. Nije lako raditi u hrvatskoj ženskoj košarci. Ona je i financijski, te pogotovu medijski „debelo“ zapostavljena. Šibenski sportski savez, istina, iz godine u godinu povećava iznose namijenjene ženskoj košarci, ali je to dovoljno samo za svojevrsno životarenje. Zbog nezainteresiranosti tvrtki da nas sponzoriraju – žali se Bralić.
Ako je vjerovati našem sugovorniku ništa bolja nije situacija ni u ostalim dalmatinskim klubovima, koji njeguju žensku košarku.
- Točno pola Prve lige čine dalmatinski klubovi. Po dva zadarska i splitska, dubrovačka Ragusa i Šibenik, a velika je vjerojatnost da će se društva najboljih ovog proljeća domoći i Vodice. Koliko-toliko pristojan financijski tretman u svom gradu imaju jedino košarkašice Raguse, pa je to i dio objašnjenja na pitanje zašto su se Dubrovkinje okitile sa 4 naslova državnog prvaka. Vjerujem, međutim, da će na Baldekinu biti nešto bolja situacija, kad se uspostavi trokut suradnje između Šibenika, Vodica i Škole košarke, koju vodi bivša reprezentatvka Anđa Jelavić – s tračkom optimizma završio je Stipe Bralić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....