Gledam poraz košarkaša s Gripa od Mege, Arena 2 uživo i nekako me tuga uhvati oko srca... Jesu „žuti” osvojili kup, svaka čast, možda i prvaci budu, ali u ABA ligi biti osamnaesti od 18 klubova baš je ono... ne znam što bih rekao. Samo jedan direktno ispada. Je li moguće?!
Snebiva se i moj prijatelj novinar Kazimir Guberina, još jedan „bolesni žutolog”. Kad smo zajedno u Zagrebu, utakmice naše stare Jugoplastike gledaju se zajednički ritualno u Branimir centru, ekran je poput košarkaškog igrališta.
Gledamo tako Kazimir i ja poraz naših od Mege, a meni dođe iz dna duše sjećanje na - mega-pobjede. Travanj, proljetni miris pobjeda. Sve tri europske titule prvaka dogodile su se u travnju, u Muenchenu, u Zaragozi i Parizu i gledajući novi potop družine košarkaša uhvati me nostalgija.
I ne znam jesam li vam spomenuo taj ritual vašeg šofer vremeplova koji nije sa zadatkom pratio košarku, ali je srcem privržen uz žuti dres i putovao je na lice mjesta. U Muenchen 1989. krenuo sam automobilom, kao navijač...
Posada u rent a car vozilu, mali crveni citroen AX 11, ako se dobro sjećam, bila je Dražen Gudić, kasnije glavni urednik u Slobodnoj, kolege Srđan Kaić i Mladen Sulić i moja malenkost...
Osvojila se titula prvaka i dogodine 1990. u Zaragozi kad je bio final-four već se znalo unaprijed: idemo Dražen i ja opet automobilom. Sad je to bio Kompasov rent a car mercedes ljubljanske registracije, molim vas, sve u privatnoj režiji...
Nakon titule u Zaragozi kad je na red došao travanj 1991. i Pariz, nije moglo falit. Samo smo se u redakciji pogledali. Nije trebalo govorit. Idemo, dakako! Uzimamo slobodne dane i rent a car automobil i pravac Pariz preko Torina i Ženeve. Sve autom. Ne možemo špurijus zaobić. U autu su mjesto našli i kolege Krunoslav Kljaković, još jedan budući glavni urednik i fotoreporter Vojko Bašić...
Na Gripama je samo legendarni tajnik Josip Bilić Biba znao za tu tradiciju, prije Pariza mi je namignuo, pa naglasio:
- Čuj, nemoj sad odustati, nemoj nam to raditi, opet rent a car, kreni i titula je ponovno naša!
Tako i bi, nismo odustali, a i kako bismo. Došli smo u Grad svjetla autom i pod Eiffelovim tornjem uzeli i treću uzastopnu europsku „kantu”. A vi sad naivno mislite da je presudio čarobni Toni Kukoč i genijalna taktika, ranije Bože Maljkovića, a u pariškom Bercyju i Željka Pavličevića?!
Ma kakvi, dobitna kombinacija bila je naše putovanje rent a carom! Posada mog kolege i prijatelja Dražena i mene, uz dobrodošle suputnike. Obojica smo sad u mirovini i patimo svaki na svoj način zbog Mege i kraha „žutih” u ABA ligi. Draženu je otac Ivo bio predsjednik Jugoplastike iz sedamdesetih, pa je njegova emocija još jača.
Ima li snage u „žutima” da posljednji u ABA ligi postane hrvatski prvak, da osvoji duplu krunu? Apsurd i paradoks, ali – uvjereni smo - može se to...
Možda da Dražen i ja opet aktiviramo opciju rent a car?!
Poraz od Mege bacio je šofera vašeg vremeplova u dane nostalgije. Da smo krenuli na gostovanje kod Mege automobilom, naša stara posada, bi li pomoglo?!?
Možda krenemo na gostovanja u finalu play-offa u Zadar, ako bude Zadar, nikad ne reci nikad...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....