Da je meni na jednu utakmicu uSinj ić opušteno. I da ne moran pisat najavu. Da je sve lagano, kava u Papillona prije utakmice, piće iza, podružit se s prijateljima i guštat u dobroj košarci. Da utakmica nije posebno važna, da nije presudna.
Ali, je. Svaka je presudna. Koliko god utakmica Alkar dobija i dobrih stvari napravija svaka nova život znači. Za ostat u ligi.
Uvik se ”ova večeras mora dobit”. I uvik živci i nervoza prije utakmice. Jer se ova ne smi izgubit. Liga je luda ka nikad, ispod su Šibenka, Cedevita, Dinamo, sve ime do imena, ko će ispast?
Alkari guraju jako dobro, sa skorom 7-8 ne bi smjeli brinuti. Naoko, situacija nije problematična, još manje panična, ali – samo naoko. Tek jedan krivi korak i eto te u gabuli.
Sinjani su sezonu otvorili s tri pobjede. Dobro je išlo dok nije stigla kriza igre i rezultata. Nekoliko teških poraza od tridesetak koševa razlike, ali nikada s 35, čak i protiv Kvarnera i Dubrave, pa ostavka trenera Damira Milačića.
No, kritični dio sezone Alkar je prebrodio. Serija poraza prekinuta je s dvije turbo važne pobjede (Šibenka, Dinamo u Zagrebu), činilo se da je do kraja sezone samo mirna plovidba. Kava prije i piće poslije utakmice, bez nervoze.
Ali, nije. Liga je luda, osim Zadra, Splita i Cibone svi ostali su ugusto u dvije-tri pobjede, svi nemirno spavaju. I u kontekstu svega što sam napisao večerašnja utakmica protiv Cedevite Junior ide u red oni koje se moraju dobiti.
Gosti u Sinj donose samo četiri pobjede, uz to ih je Alkar dobio u Zagrebu, pa bi novi uspjeh nevjerojatno puno značio za momčad trenera Roka Dominovića. Osma pobjeda i skor 2:0 u međusobnim susretima s Cedevitom, Dinamom i Šibenkom donijeli bi mir u Cetinsku krajinu.
Svjesni su toga svi u klubu, naravno i navijači na koje ne treba trošiti riječi. I Roko ih je pozvao da još jednom poguraju momčad do nove pobjede, jako važne pobjede. Vidim, po društvenim mrežama se navijački puk mobilizira pa nema sumnje da će dvorana biti opet puna do čepa.
Alkar Sinj fans, NK Junak&KK Alkar Sinj, Sinjski plavobili... navijačke grupe spremne su za utakmicu jednako kao Juka, Šiško, Mlađo, Krešić i ekipa.
Jednu objavu s fejsa prenijet ću u cijelosti, mirita:
”Iskreno, ne znaš odakle krenit, jer ovo šta živimo izgleda ka san iz kojeg se ne želiš probudit. Godinama smo maštali, pričali po ulicama, po tribini i kafićima, a danas to živimo. Alkar u Europi, prvi put u povijesti, naš Alkar.
Klub svakog diteta ovog grada, identitet svih Sinjana. I dok drugi imaju budžete i imena, mi imamo srce i prkos koji nas dovodi tu di jesmo. Nešto nedostižno...
U domaćem prvenstvu stojimo čvrsto, omjer 7–8 možda nekome sa strane ne znači puno, ali nama znači borbu, krvave utakmice, svaki skok, svaki pad i pobjedu izvojevanu na čistu volju.
A ono šta ovu priču čini još većom su momci koji nose igru. Naša Sinjska dica (Jukić, Tomašević, Domazet, Jurela i Pavela), uz "par njih" (Krešić, Matulina, Karamarko, Klepo i Šiško) koji su nam toliko dragi momci da ih objeručke prihvaćamo kao "naše".
Dodajmo im još i dva raspoložena Amera (Gordon i Hollowell), te neizostavnog iskusnjaka (Marčinković) koji u ovu ekipu prenosi svo iskustvo i čar košarke koje je skupio u velikoj karijeri. Prosjek godina trenutno je 22,4, a što ovoj priči daje šlag je trener (Dominović) koji ima 29 i vodi ih bez straha, s vjerom i energijom koju samo mladost može imat... Ovo nije plaćenička ekipa, ovo je Alkar sa srcem, Alkar koji zna ko je i odakle je!
Zato ovi momci zaslužuju bezuvjetnu podršku do kraja. Ne samo kad ide, nego baš onda kad je najteže. Bez pametovanja, bez traženja krivaca i bez podjela. Zaslužuju da tribine budu pune, da se piva iz svega glasa i da osjete da cili grad stoji iza njih.
Sve generacije, od onih koji pamte stare do onih koji tek uče prve Alkarove pisme, da se dignu na noge i vrate tamo di pripadaju – uz svoj klub. Mi ga živimo iz dana u dan, uvik na prvoj crti, ko čuvari jedinog identiteta koji imamo. Štit smo ti do kraja vrimena.
Baš zato boli šta još uvik nismo tamo di pripadamo. Alkar još uvik čeka povratak u svoj pravi dom, u staru dvoranu di se stvarala povijest, di je atmosfera lomila protivnike i di je tribina skupila mnoge uspomene. To nije pitanje nostalgije, to je pitanje identiteta...
Vrijeme je da se nadređeni konačno pokrenu, da se započne taj projekt i da se toj dvorani vrati život, jer bez našeg doma nema te potpune slike svega što upravo stvaramo.
Pred nama su nove bitke i nove večeri koje će se pamtit. Ove subote u 20:00 u našoj dvorani dolazi Cedevita i to mora bit večer kad će se osjetit šta znači doć u Sinj. Glasno, prkosno i s ponosom. DIŽI SE GRADE, stani uz svoju dicu i budi njihov vitar u leđa. Jer mi živimo svoj san.
Mi smo Sinjani Alkar je naš!” (Sinjski plavobili)
To je to. Čista emocija. Da sam prije vidio ovu objavu nisam ni trebao pisati najavu utakmice, Sinjski plavobili sve su rekli.
Zato večeras na sve ili ništa. Da na sljedeću možemo mirno ić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....