Košarkaši Splita obranili su naslov osvajača SuperSport kupa Krešimira Ćosića. Kapetan Ivan Perasović podigao je u Zagrebu trofej Slobodne Dalmacije, kao što je prije točno gotovo godinu dana isto u Zaboku napravio Shannon Shorter.
Zadovoljstvo je utoliko veće što su Žuti oba puta išli baš najtežim mogućim putem, na putu do trofeja morali su oba puta svladati dva najveća i najkvalitetnija rivala Zadra i Cibonu. Lani je to bilo u četvrtfinalu (Zadar, košem Krešimira Ljubičića) i polufinalu (Cibona), ove godine u polufinalu (Cibona) i finalu (Zadar, 89:86). Stoga sve to skupa ima još i veću težinu.
U Final Eight koji je ove sezone organiziran i popraćen na dosad najboljem nivou ušao je Zadar s ulogom papirnatog favorita, a Split poljuljan slabom formom i s donedavno uzdrmanom pozicijom trenera Dina Repeše. Međutim, u KC Dražen Petrović gledali smo u najvećem dijelu turnira jedan drugačiji, novi Split. Prije svega obrambeno.
Najveća boljka Splita i Repeše u dosadašnjem dijelu sezone bila je porozna obrana, bez energije, agresije. Bilo je mnogo utakmica u kojima su Splićani u Admiral Bet ABA ligi primali preko 90 pa u nekima i 100 poena. Domaćina završnice Cibonu Split je u polufinalu ostavio na 73 poena. A u prvom poluvremenu finala Zadar na 33. U prvih pet minuta susreta na dva poena.
Nikako ubacit u treću
Međutim, u trećoj četvrtini Split je primio više koševa (37!) nego u cijelom prvom poluvremenu! Ta treća četvrtina je boljka Repešine momčadi cijele sezone. Taj problem još nije riješen. Činilo se kako će ponovno do trofeja Zadrani, da im je Split opet upao u žrvanj. Ali ključni trenutak dvoboja bio je razbijeni nos MVP-a finala Antonija Sikirića.
Dite Zadra koje je u Splitu dočekalo punu afirmaciju Sikirić u napadu je briljirao (18 poena, trice 3/4), a u obrani je zaustavio Vladimira Mihailovića (14 poena, ali uz šut 3/11). A kod zaostatka 71:78 pri pokušaju zakucavanja nokautirao ga je Karlo Žganec. Za centra gostiju to je uz namjerni prekršaj značilo isključenje jer je imao tehničku iz prvog poluvremena. Tada se „momentum” potpuno okrenuo.
Velika je ovo satisfakcija za trenera Repešu koji je pred ovaj prvi osvojeni trofej u seniorskoj karijeri bio pod metom posve opravdanih kritika, pa i nižepotpisanog, plesao na rubu otkaza. Zaista momčad u prvim mjesecima sezona, sve skroz donedavno, nije izgledala ovako ozbiljno. Niti po igrama niti po rezultatima. Ali u najvažnijem dijelu dosadašnjeg dijela sezone izgledala je najbolje.
Šuškalo se još prije mjesec dana o njegovoj smjeni, činilo se kako sve vodi u tom smjeru, ali su se u klubu odlučili za strpljenje. Doveli su mu bivšeg izbornika oca Jasmina za mentora na kraći period.
U obranu (Repeše)
Istaknuli smo i tada, bit će nakon toga sigurno bolje, možda se osvoji i trofej, ali dugoročno to nije dobro. Za Dina Repešu najviše. Trenera ili ostaviš ili mijenjaš, ne poljuljaš mu autoritet dovođenjem oca za mentora struke. No, ne umanjujući zasluge iskusnog majstora, podcjenjivački bi i nepravedno bilo otimati time nešto od zasluga Repeše Juniora.
Sikirić na Mihailoviću na otvaranju susreta, mirno brođenje susretom i kada je sve otišlo „k vragu”, vraćanje momčadi iz mrtvih u završnici susreta kada bi se često Split protiv istog protivnika (Zadra i Jusupa) u sličnim situacijama u prošlosti znao „raspasti”, sužavanje rotacije na cijelom turniru... Nije specijalist za obranu Jasmin sjedio na klupi, niti iza nje, nego kod kuće pred malim ekranom. A uostalom, samo je četiri dana proveo s momčadi, još prije nekoliko tjedana. O tome je i Dino pričao.
- Nije mi nešto bio optimističan kada je došao i vidio ha, ha... Neće sad netko početi iskakati sa dva i 15 - rekao je kroz smijeh Repeša u razgovoru nakon polufinala, a što dovoljno govori o razini samopouzdanja koje je tada emitirao, ali i prenio na momčad pred ključni finalni dvoboj. U dva susreta protiv najvećih rivala Cibone i Zadra Splitu je od 80 minuta potpuno pripalo barem 60. Time je sve rečeno.
Imao je Dino doduše još jednog Repešu koji mu je ‘iskakao u pomoć‘ na završnici u Zagrebu, sinčića Mara. Koji se na koncu poskliznuo na od slavljeničkog šampanjca i kasnijeg pranja mokrom parketu dvorane, ali sve je dobro prošlo. Šalu na stranu, zasluge su Repešine i igrača, a onda mentora i vodstva kluba.
Manji pritisak
Nepravedno bi bilo izostaviti i vrhunske napadačke izvedbe Vite Kučića i Teyvona Myersa u finalu, Jacoba Stephensa, odlične partije Antonija Jordana i Darija Drežnjaka u polufinalu... No, opet kada se sve svede na to što ovaj trijumf znači pred play out Admiral Bet ABA lige i završnicu domaćeg prvenstva gdje je opet najveći rival vjerojatno Zadar činjenica je osim za punjenje samopouzdanja - malo ili ništa. Više možda mentalno, kao rasterećenje jer je sada manji pritisak.
Zadar je bio „ranjen”, s načetim Lovrom Mazalinom (briljantan, uvijek na isti način trpa koš Splita već sezonama, dok nije promašio ključni zicer) i Bornom Kapustom. Još će se Zadar vjerojatno i pojačati. Ali ne treba pred završnicu prvenstva umanjivati trijumf Splita. „Žuti” su bili bez Paola Marinellija (rame) koji ima ipak nešto manju ulogu, ali realno i bez Zorana Dragića. Igrao je, ali načet nije bio pravi. Realno, nije bio pravi ni u većem dijelu dosadašnjeg dijela sezone. Kad bi i njega poput Myersa napokon probudio Repeša...
Kažu da je teže obraniti trofej nego ga prvi put osvojiti. Split je ovo sedmi Kup Krešimira Ćosića, rekorderi Zadar i Cibona su na devet, Cedevita također na sedam. Bitno je da je Split sada na neki način ulovio ritam osvajanja trofeja, kontinuitet. A prvenstvo će onda valjda doći. Neće valjda Hajduk kao „zapeti” na dva kupa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....