Ponoć u Sinju. Predivna kočija, sva blještava nasred Pijace, odjednom se pretvorila u tikvu, naočiti alkarski konji što vukoše kočiju pretvoriše se u miševe, od njene prelijepe haljine opet postadoše dronjci. Bajka o košarkaškoj Pepeljugi Cetinske krajine završila je.
Sirota se vratila u tešku zbilju. Ni kočije, ni konja, ni haljine. Dobra vila je sama otišla, nova tek treba pokazati ima li i njezin čarobni štapić čudesnu moć da vrati sjaj našoj Pepeljugi.
Čarolija Alkara isparila je. Paf! A trajala je, sjajila. Finale kupa, doigravanje za prvaka, pobjede nad Splitom i Cibonom, europska premijera. Fenomenalan ulazak u ovu sezonu. Dvorana puna do čepa, neznani momci postadoše junaci.
Svi govoraše i pisaše o sinjskoj košarkaškoj Pepeljugi. Siromašnoj, tek s ponekom kovanicom u poderanoj haljini, dok su djevojke iz drugih gradova blistale u skupim kreacijama.
Ali, skromna djevojka s Cetine postala je najljepšom. Zasjenila je cure iz bogatih familija. Svi joj se diviše i o njoj pričaše, svi htjedoše da je vide. Ne samo u Sinju, iđahu za njom i njezinom kočijom posvuda, u Zabok, na Gripe, po Europi...
I onda je otkucala ponoć, Pepeljuga je zaboravila što znači kad ura otkuca 12 puta i... od bajke nije ostalo ”ni b”.
Alkar se vratio u stvarnost. Spašava živu glavu da ne ispadne iz lige. Sad to ne izgleda tako, skor od pet pobjeda i sedam poraza čak je iznad onoga što smo od sinjske momčadi navikli godinama, međutim, stvarna situacija je očajna i Alkar trenutno izgleda najgore od svih u ligi.
Serijom katastrofalnih poraza od 30 i više koševa razlike sinjska momčad je digla dva prsta i službeno se svrstala u kandidate za ispadanje. U prvenstvu dva teška kiksa na domaćem terenu (porazi od Dubrovnika i Samobora), te zadnji debakli kod izravnih konkurenata Kvarnera i Dubrave, zatresli su Kamičak i cijelu Cetinsku krajinu. Gubi se s tridesetak koševa razlike, zabija jedva 50 koševa. Nekad i manje.
Tal Tech – Alkar 85:51, Kvarner – Alkar 95:63, Split – Alkar 83:56, Zadar – Alkar 83:49, Groningen – Alkar 90:71, Dubrava – Alkar 93:64.
Ovaj tekst nisam ni trebao pisati, dovoljno je nabrojati ove rezultate. Posebno bole katastrofe kod Dubrave i Kvarnera, izravnih konkurenata za ostanak.
I logično je da se ”nešto” trebalo dogoditi, promijeniti, jer ovako dalje nije išlo. U biti išlo je, prema nižem rangu natjecanja.
Pa je potez povukao trener Damir Milačić i dao ostavku. Umjesto njega klub je, pomalo iznenađujuće, imenovao Roka Dominovića, dosadašnjeg pomoćnika Milačiću, bez samostalnog iskustva vođenja seniorske momčadi.
I sad se Alkaru događa ono najgore. Gore i od loših rezultata. Događa mu se loša atmosfera oko kluba. Prepucavanja po društvenim mrežama i kafićima, optužbe, kritike, svađe.
Jedni su za Milačića, drugi protiv. Ovi prvi smatraju ga najboljim trenerom u povijesti Alkara, čarobnom vilom koja je sinjsku tikvu pretvorila u zlatnu kočiju, konje u miševe, a sirotu Pepeljugu u najljepšu među bogatim djevojkama, kažu da bez njega ne bi bilo svih onih Alkarovih uspjeha. Da Alkar bez njega nema šanse.
Drugi ga, pak, omalovažavaju, sretni što je otišao. Smatraju ga krivcem za štošta, spominju i neke njegove ”krimene iz prošlosti”. Igrače dijele na ”Milačićeve” i na one koji ”nisu njegovi”, proziva se i upravu kluba koja, odjednom, ne radi dobar posao. Nestade čarolija. Paf!
I upravo je to najveća opasnost po Alkar. Jer ako imaš deset puta manje novca od drugih, ako drugi barataju s par milijuna eura godišnje, a ti sa samo dvjesto i nešto tisuća, ako imaš tanak roster pun neafirmiranih igrača, gubitak onoga što te držalo i najviše guralo prema naprijed, a to su sinjski dišpet, emocija i atmosfera zajedništva za klub... značio bi praktično propast. Gubitak najvažnijeg aduta.
Alkar ima smiješno mali novac u odnosu na druge klubove, nezamislivo mali novac, ima i tanak igrački kadar u odnosu na druge, ali ima emociju.
Skoro tisuću ljudi išlo je u Zabok na finale kupa, isto toliko spustilo ih se do Splita i od Gripa napravilo sinjsku dvoranu. Nisu to bili samo Maligani, bilo je i ”običnih navijača”, kao dokaz koliki je potencijal ponosa Cetinske krajine i koliko je važno da se ovaj momenat ne izgubi. Da se priča nastavi. Sad je šansa, nikad veća, da klub raste, da se stabilizira na čvrstim temeljima u svim segmentima.
Je li Milačić najbolji trener? Nije. Je li dobar trener? Je. Je li savršen? Nije. Ima li boljih od njega? Ima. Ima li lošijih? Ima. Je li kriv za sadašnje stanje? Je i nije.
Nit‘ je savršen, nit‘ je zla maćeha. Većim dijelom sinjske košarkaške bajke bio je dobra vila. A zla maćeha mogu biti jedino podijeljenost i razdor, gubitak dobre atmosfere oko kluba.
I zato, ako vam je do Alkara, ostavite se Milačića, uprave, Hydera, rasprava, optužbi, traženja krivaca... i podržite svoj klub kao i do sada. Napunite dvoranu večeras kontra Šibenke. Budite uz ogradu tijekom cijele utakmice, bučite, galamite, Alkar vas treba.
Raspored utakmica koje dolaze je zla maćeha klubu, zato je večeras gotovo pa ”biti ili ne biti”. Neopisivo važna utakmica. Poraz bi bio katastrofa, pobjeda bi značila život.
A Šibenika je protivnik na kojega se tradicionalno palite. Uz to i konkurent u borbi za spas. I treneri Roko i Luka vas trebaju, nije im lako u ovome trenutku.
Igrači, oni najiskusniji i najvećeg srca, Pavle, Juka, Gordon i Hyder, dva centra Mlađo i Krešić i uz njih Jurela i Šiško, morat će povući večeras. Njih sedmorica-osmorica. I onaj najvažniji igrač s tribine.
Igra se u Sinju, za bodove koji život znače. Protiv Šibenke. Večeras u 19 sati. Da i dogodine gledamo Alkar u ovoj ligi i to u staroj dvorani!
Svi skupa budite dobra vila. Sinj je grad rasnih konja, a ne miševa. Večeras je novi bal. Bajka živi idalje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....