Tko je Slavonac koji radi čuda na Eurobasketu? Igrao je za Split, zovu ga ‘profesor‘, a Hrvatska ga na klupu nije zvala

Poljska košarkaška reprezentacija plasirala se u četvrtfinale Eurobasketa pobjedom nad Bosnom i Hercegovinom rezultatom 80:72 u Rigi. Poljake s klupe vodi hrvatski stručnjak Igor Miličić (49), u sljedećoj fazi natjecanja igrat će protiv Turske, koja je u osmini finala izbacila Švedsku.

‘Presretni smo zbog ulaska među osam najboljih i načina na koji smo to ostvarili. Svaka čast mojim igračima i cijelom stožeru. O Turskoj još ne razmišljam, želim uživati u ovom trenutku. Večeras je večer za veliko slavlje. Imamo momčad koja vjeruje u sustav, kemija među igračima je izvrsna i to nas gura naprijed’, izjavio je Miličić nakon pobjede.

Od Slavonskog Broda do poljske klupe

A tko je hrvatski trener kojeg sada slavi 36 milijuna ljudi? Naime, toliko je Poljaka, oko 36.55 milijuna prema podacima iz 2024. No, sigurno ih ima još svugdje po svijetu, kao i Hrvata, pa vjerujemo da je ta brojka i puno veća.

Miličić je rođen u Slavonskom Brodu, dok mu je obitelj živjela u obližnjem Bosanskom Brodu. S košarkom se upoznao već u osnovnoj školi, a s 14 godina preselio je u Split, gdje je postao juniorski reprezentativac i sudjelovao u osvajanju europskog srebra.

Smatrali su ga jednim od najvećih talenata europske košarke, no ozbiljna ozljeda koljena umalo mu je ugasila karijeru. Uz pomoć Ivice Dukana, tadašnjeg skauta Chicago Bullsa, otputovao je na operaciju u SAD, čime je produžio svoj put na parketima.

Nastupao je za Split u Euroligi, debitirao za hrvatsku reprezentaciju 1998., a već s 21 godinom preselio se u Poljsku. Tamo je odradio najveći dio karijere, uz kraće epizode u Grčkoj, Belgiji, Turskoj, Rusiji i na Kosovu, a igrao je sve do 2014. godine.

Marcin Golba/Nurphoto Via Afp

Posljednjih šest sezona igračkog staža proveo je u Koszalinu, gdje je započeo i trenersku karijeru. Zbog svog taktičkog pristupa dobio je nadimak Profesor. Godine 2020. preuzeo je Stal i već u prvoj sezoni stigao do naslova prvaka, a ekipu je odveo i do finala FIBA-ine Lige prvaka.

Poljaci su ga htjeli u reprezentaciji još dok je bio igrač. Državljanstvo je dobio 2003., no nije mogao nastupati jer je već zaigrao za Hrvatsku. Danas je u potpunosti vezan uz Poljsku, ondje je zasnovao obitelj sa suprugom Barbarom, a imaju trojicu sinova, Zorana, Tea i Igora.

Esra Bilgin/Anadolu Via Afp