Vijest je došla iznenada, za većinu, samo njezini najbliži znali su da je bolest progresivna, stanje teško. Mirjana Kovčo Tabak izgubila je bitku s bolešću u 53. godini života. Sportska javnost, i ne samo sportska, s nevjericom je primila strašnu vijest, a nakon nevjerice i prihvaćanja teške istine zavladala je sveopća tuga. Preminula je jedna od najboljih hrvatskih košarkašica svih vremena.
Naosvajala se Mira trofeja, tako su je zvali od milja, odvela Split do dvostruke titule prvakinja, poslije igrala za njemački Wolfenbuttel, pa po povratku u Hrvatsku za zagrebačke klubove Croatiju i Hrvatski dragovoljac.
No, karijeru joj je u najvećoj mjeri obilježilo igranje za Gospić u godinama kada je ovaj klub dominirao domaćom scenom. Čak deset sezona odigrala je za ovaj klub iz Like, četiri puta osvojila prvenstvo, tri puta kup, kao i regionalnu Trocal ligu.
Uz sve to, godinama je prevodila hrvatsku reprezentaciju, osvojila mediteransko zlato u Bariju (1997.), igrala na Europskom prvenstvu (1995.), sve skupa lijepa reprezentativna karijera u 80-ak nastupa.
Ne čudi onda što je Mirjana Kovčo Tabak čak tri puta proglašavana za najbolju hrvatsku košarkašicu.
Mira je rodom iz Tomislavgrada. Prvi koš ubacila je u dresu tamošnje Budućnosti koja se u to vrijeme zvala Bosnapromet. Samo 12 godina je imala, bila je sitna, krhka, fizički slabija od ostalih igračica, ali je već tada pokazala čvrstinu volje, da kod nje nema predaje.
- Trenirala sam s par godina starijim curama, tek sam morala naučiti ono što su one već znale. Prvi koš sam dala u Livnu, nikada to neću zaboraviti – kazala je tada Mira i dodala:
- Upornost mi se isplatila.
Karijera ju je potom odvela do Splita. Dvije titule su Splićanke osvojile, od tada datira i njezino veliko prijateljstvo s Vedranom Grgin, rekao bih našom najboljom košarkašicom svih vremena, kojoj je bila i kuma na vjenčanju.
- Tuga, velika tuga. Da pričam o Mirjani danima ne bi rekla sve ono što bi htjela da ljudi znaju o njoj - kazala nam je Vedrana shrvanim glasom i nastavila:
- Uvijek nasmijana i mirna, a u dvorani vođa, odlučna, "bezobrazna"... bez odustajanja, do kraja. Meni je puno značilo igrati s njom u Splitu jer je bila primjer prave sportašice. Koga god pitali za Mirjanu, svi će se s ponosom i osmijehom nje sjećati. Čudo toga smo prošle zajedno kao prijateljice, a košarka nas je spojila. Ona i Dragan imaju tri prekrasna anđela i znam da će Dragan nastaviti put koji su zajedno gradili.
Iako je put dalje vodio u Njemačku, Zagreb i osobito Gospić, Split je postao i ostao njezin grad. Tu je svila obiteljsko gnijezdo sa suprugom Draganom, nekadašnjim nogometašem, koji je poput nje podrijetlom iz Tomislavgrada.
U braku su Mirjana i Dragan dobili troje djece. Najstarija Marija danas je u Sjedinjenim Američkim Državama, tamo studira i igra odbojku na Salt Lake Community Collegeu. Marija je rođena u Gospiću, živjela u Splitu, danas je u Americi.
Mlađa Iva je potegnula na mamu, igra košarku i kapetanica je Splita, kluba s kojim je mama prije tridesetak godina osvajala titule. Eto što je život... Uz to je i reprezentativka u mlađim uzrastima.
Najmlađi je Ante. Sin je, očekivano, krenuo tatinim stopama, nogometaš je u školi nogometa Union.
Iva košarkašica na mamu, Ante nogometaš na tatu, Marija je odbojkašica. Prava sportska obitelj. Od glave do pete u sportu, svi. Ali, bolest ne bira, pa udara i na one najbolje i najzdravije, koji su cijeli život živjeli zdravo, u sportskom duhu.
Puno je detalja i priča iz života i sportske karijere Mirjane Kovčo Tabak. Najviše koševa na jednoj utakmici (41) zabila je "svom najdražem klubu" Gospiću, ali joj je zato, kazala je, najdraža pobjeda bila baš ona njenog Gospića protiv Šibenika koji je u finalu poveo s 2:0 u pobjedama, ali su Mira i društvo s tri pobjede za redom to okrenule i postale prvakinjama.
Naravno, uvijek nas zanima, kada se netko od sportaša oprašta od aktivnog igranja, što će najviše pamtiti, što je to obliježilo njegovu ili njezinu sportsku karijeru. Evo što je Mirjana rekla:
- Pamtim puno lijepih trenutaka. Tu su brojna prijateljstva, putovanja, pobjede, fešte. Sretna sam što sam bila dio toga. A za onim što sam propustila ne žalim. Jedina loša sjećanja imam na višestruke ozljede i operacije koljena koje su me dosta sputavale u karijeri, ali sam ih prihvatila i pomirila se s njima jer su one sastavni dio sporta.
Sudbina je tako htjela. Nakon Žane Lelas uzela nam je i Mirjanu Kovčo Tabak. Tuga je prevelika. Neopisiva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....