Kada je Veljko Mršić sredinom siječnja preuzeo krizom igre, rezultata i samopouzdanja ozbiljno poljuljani Split, na zbog preuređenja prostorija kluba na parketu dvorane Žutih igrom slučaja održanom predstavljanju hrabro je najavio kako je stigao s ciljem osvajanja trofeja. Mjesec dana kasnije na istom mjestu su njegovi „žuti” istrčali pred navijače na doček s trofejem SuperSport Kupa Krešimira Ćosića.
Bivši osvajač dvostrukih kruna u Hrvatskoj s Cedevitom, Zadrom, čovjek koji je vodio reprezentaciju Hrvatske, momčadi iz jake španjolske ACB lige, odlučio se nakon razlaza sa španjolskim Breoganom za povratak u domovinu, u klub kojeg je vodio na početku trenerske karijere davne 2006. godine. Nije to sasvim sigurno napravio iz financijskih razloga jer je u inozemstvu mogao proći mnogo bolje. Kopkalo ga je da sa „žutima” uzme tu „kantu” koja se čekala više od dva desetljeća. To je na koncu i napravio.
U doslovno tek malo više od mjesec dana Mršić je uspio od „skupine gubitnika” koja je i prethodnih sezona (u drugačijim sastavima) izgubila praktično sve prijelomne utakmice napraviti pobjedničku momčad. Prvo je u četvrtfinalu, u najtežoj utakmici, riješen kompleks Zadra (71:70). Potom je u drugom poluvremenu polufinala pregažena Cibona (85:59), a finale protiv Alkara uz dužno poštovanje Sinjanima ni u jednom trenutku bilo rezultatski neizvjesno (77:60). Poslije čak 21 godine trofej je opet stigao na Gripe.
Taman kada su klupske prostorije obnovljene, moralo se u vitrinama napraviti mjesta za još jedan trofej. No, taj slatki zadatak odrađen je sa smiješkom.
- Umorni smo, malo i neispavani, naročito mi treneri. Bilo je tu puno rada iz dana u dan, neizvjesnosti jer nismo znali s kim ćemo igrati, u kontekstu pripremanja za protivnika. No, kada dođeš ovdje (na Gripe, nap.a.) pa vidiš sve ove nakupljene emocije kod navijača to je dodatan dokaz da se sve isplatilo. Sretni smo što je sve ovako završilo – kazao je Mršić.
Htio prekid dominacije Zadra
U delikatnom trenutku kada ste preuzeli momčad koja je bila cijepljena od samopouzdanja, doživljavala udarac za udarcem, koja je izgledala kao razbijena vojska, hrabro je bilo od vas reći da dolazite osvojiti trofej, prekinuti trofejnu sušu?
- To mi je bio jedini motiv. Želio sam pokušati prekinuti tu dominaciju Zadra, taj niz godina koliko Split nije osvojio trofej. Kao sportaš veliki sam natjecatelj. Više je bilo razloga kontra dolaska ovdje, nego onih koji su išli tome u prilog, ali ja sam malo tvrdoglav, na svoju ruku. Prihvatio sam taj izazov. Smatrao sam da se može izvući više.
Trener Mršić odmah je nakon osvajanja trofeja naglasio kako ga posvećuje svim svojim prethodnicima koji su od 2004. godine naovamo to isto pokušavali, marljivo radili, ali im i njihovim momčadima to nije pošlo za rukom. Potom je Mršić rekao:
- Na dobrom smo putu, ali ima tu još dosta posla. Zadnjih desetak dana kako se približavao kup svi su govorili kako ga moramo osvojiti. Stalno sam igračima „trubio” da je najvažnije da izgradimo kulturu rada, međusobnih odnosa, zajedništvo. A onda se na temelju toga može graditi zajednički rezultat. Tu smo najviše postigli, stvorili smo sinergiju klupe i terena. Kada sam tek stigao izgledali smo kao pet mrtvaca na terenu i pet mrtvaca na klupi, kako bi svojevremeno govorio Mirko Novosel. Puno smo radili na komunikaciji. Vidjeli su momci da to ide nabolje. Malo smo proširili rotacije i za svakog su vrijedila ista pravila. U obrani nema popusta ni za koga. Kada igrači to vide, da za najstarijeg i najmlađeg vrijede ista pravila, onda te više slijede.
To se najbolje vidi na primjeru kapetana Shortera, malo manje vremena provodi ukupno na parketu, ali u obrani je mnogo bolji nego što je bio u zadnje vrijeme, a opet realizatorski je bio ključni igrač pobjeda nad Zadrom u četvrtfinalu odnosno Cibonom u polufinalu?
- Premda je u finalu postigao jedan poen, u uvodu susreta je u obrani bio fantastičan. Davno sam mu već rekao da bez obzira na to što ima 35 godina i dalje može napredovati. Ima trenutaka kada se zaboravi ili kada krene solirati, ali tu smo da to ispravljamo. Pričalo se uvijek koga ćemo dovesti. Rekao sam da prije svega moramo poboljšati ove igrače koje imamo, stvoriti zajedništvo. A onda ćemo kad to napravimo pokušati dovesti nekoga ako se pojavi netko koga možemo angažirati, tko nam može pomoći, da ne poremeti ovo što gradimo.
Taj igrač kojeg gledate je li to igrač koji bi pokrivao pozicije 1-2?
- Tu imamo prostora za napredak, ali imamo i još neke ideje. Bitno je da ne poremetimo zadani financijski okvir, a da se čim više poboljšamo. Imamo neke ideje. Vidjet ćemo koliko ćemo to uspjeti ostvariti.
Sto pari patika
Dojam je da unatoč dobrim predstavama imate još rezervi?
- Naročito u disciplini, odgovornosti. Kada imamo dobar protok lopte onda izgledamo kao momčad, ali teško se osloboditi nekih starih navika. Krenemo solirati s puno driblinga, ne stvaramo tu nikakvu prednost, dapače upadamo u probleme. Ako taj dio uspijemo popraviti, da imamo malo više discipline, da ne „propadamo” obrambeno, da ne zaboravljamo poziciju obrane, da se ne dignemo iz stava, da ne zagradimo... bit ćemo još bolji.
Je li ovo i nekakva poruka konkurentima?
- Nema nikakvih poruka, mislimo samo o sebi, kako da budemo što bolji, na svakom treningu, utakmici. Svatko neka se brine o sebi. Mogu govoriti o svojoj momčadi, ne znam što se događa u drugim momčadima. Sasvim je neupitno da želimo pobijediti u svakoj utakmici, pobijediti u zadnjoj utakmici sezone, otići do kraja – aludirao je Mršić na finale hrvatskog prvenstva. Samo jednom su „žuti „osvojili naslov prvaka u samostalnoj Hrvatskoj, još tamo 2003. godine.
Što biste pomislili da vam je netko 2004. godine kada ste bili igrač Splita kada je osvojen taj predzadnji kup, ili 2006. kao trener, rekao da će klub sve do 2025., ukupno 21 godinu čekati na novi trofej?
- Kada sam bio tu bilo je dosta kvalitetnih mladih igrača, ali klub nije baš bio u dobroj financijskoj, organizacijskoj situaciji. Sjećam se te godina sam na svoj brk preko novina koje sam imao dobio sto pari tenisica „Nike”. Dogovorio sam i tehničkog sponzora „Legeu”, ali nisam očekivao da će i svi ostali imati toliko problema ha, ha. - s ovim vremenskim odmakom može se tome sada i nasmijati.
- Košarka i sport općenito nam je tu gdje jest. Ima ljubavi prema tome, ali nadam se da će se situacija preokrenuti i da ćemo svi krenuti prema gore, ne samo Split nego i svi ostali klubovi. Samo jaka konkurencija sve gura naprijed. Tako je i u klubu, samo ako imaš 12 dobrih igrača i ako oni sebe svaki dan guraju na treningu naprijed svi oni mogu napredovati. Tako je i kada igraš protiv jake konkurencije.
Je li vam taj prvi trenerski mandat koji i nije mogao završiti nego tako kako je završio, bio motiv da se vratite?
- To je bilo toliko davno da se toga svega više i slabo sjećam. Kada je prije četiri mjeseca Split bio kod nas u Španjolskoj u Lugu na turniru, a ja bio trener Breogana, nisam ni pomislio da bi se ovako moglo sve rasplesti – priznao je Mršić. A onda je jedan od navijača strpljivo dočekao svoj trenutak. Nije bio ključan ni selfie, ni autogram.
- Šjor Veljko, molin vas, da Van stisnen ruku. Fala Van što ste nan ponovno donili nešto u naš Split...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....