U dupkom punom Vip salonu dvorane Košarkaškog kluba Split na Gripama uoči susreta Žutih i Igokee predstavljena je monografija „Željko Jerkov – kolekcionar zlatnih medalja”.
U društvu mnogih bivših Jerkovljevih suigrača, obitelji, prijatelja, poznanika, navijača... predstavljeno je djelo autora Tomislava Gabelića. Na nešto više od 160 stranica ispričana je Jerkovljeva košarkaško-životna priča. Legendarni nekadašnji košarkaš Jugoplastike i reprezentativac bivše Jugoslavije izrazito ju je emotivno doživio. Prošlo je više od pola stoljeća otkad je svoju Pulu zamijenio Splitom koji mu je postao novi dom, ali i danas svakim danom pokazuje kako je (p)ostao većim Splićaninom od mnogih nas koji smo rođeni tu i taj „privilegij” uzimamo zdravo za gotovo. Posebno iznenađenje brojnim uzvanicima bio je Željkov prijatelj Zvonimir Tolić koji je pjesmama/glasom mnoge ostavio doslovno bez teksta.
- Prije svega, hvala mojim suigračima. Bez njih, ovog kluba, o ovome se ne bi pisalo. S njima sam ovdje živio, s njima sam od momka postao čovjek. Poslije toga zahvala ide i trenerima. Imao sam sreću da sam radio s vrhunskim trenerima, Skansijem, Nikolićem, Žeravicom, Novoselom... Hvala i mojoj familiji. Posebna zahvala Splitskom klubu olimpijaca. Moram biti zahvalan na predivnom životu. Najljepši dio proveo sam na Gripama – govorio je između ostalog Jerkov.
U dugoj i bogatoj karijeri jedan od najboljih košarkaša s ovih prostora između ostalog je s Jugoplastikom osvojio naslov prvaka Jugoslavije (1977.), dva državna kupa (1974. i 1977.), dva Kupa Radivoja Koraća (1976. i 1977.). S reprezentacijom je osvajao olimpijsko srebro (1976.) i zlato (1980.), svjetsko (1978.) i tri europska zlata (1973., 1975. i 1977.)... Prisjetio se kako je u jednom trenutku imao više utakmica za reprezentaciju, nego za prvoligaški klub (Jugoplastiku). U reprezentaciju je nakon dolaska iz pulskog Istragrađevnog na Gripe pozvan poslije godine prisilne stanke od košarke (zbog toga što mu nisu dali ispisnicu) i odigrane tek jedne revijalne utakmice. Međutim, na upit voditelja Vedrana Očašića (uz Mirtu Šurjak) koji mu je najdraži trofej, naglasio je:
- Najveći trofej su prijateljstva, familija i prijatelji – rekao je Jerkov u društvu svojih najmilijih, na rubu suza.
Gabeliću je ovo bila šesta monografija, treća o legendama Žutih nakon onih o Damiru Šolmanu i Petru Skansiju.
- U ovom hramu košarke sam već 40 godina. Imao sam priliku poznavati šjor Damira, šjor Peru i šjor Željka. Imao sam dojam o njihovoj veličini, ali tek kad zaronite u njihove biografije dobijete kompletan dojam koliko su to velike osobe, snažne ličnosti, koliko su to neponovljive karijere. Željka najbolje opisuje riječ ‘nesebičnost‘, kako na terenu, tako i u privatnom životu. Premda je ovo veliki trenutak u njegovom životu, čak i kada smo se dogovarali o terminu ove promocije naglasio je kako želi raniji termin kako slučajno ne bismo nečim poremetili pripreme momčad za utakmicu – istaknuo je Gabelić.
- Gospodin Željko jedan je od najtrofejnijih igrača ovog kluba, osvojio je gotovo sve što jedan igrač može poželjeti, olimpijsko, svjetsko, više puta i europsko zlato. To je san svakog sportaša. Zahvalni smo mu na svemu što je napravio. Kao osvajač tih medalja pronio je svijetom ime ovog kluba. Ono što i nije možda ovdje uspio osvojiti ovdje kao igrač, osvojio je kao član uprave kluba u onom sjajnom razdoblju krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Neka ova monografija bude putokaz svima, da i drugi znaju kako to postići – kazao je direktor KK Split Ivo Tomasović.
Vaterpolska legenda Milivoj Bebić naglasio je u ime splitskog (nakladnik monografije) i hrvatskog kluba olimpijaca također Jerkovljevu igračku, ali i ljudsku veličinu.
- Upoznao sam malo ljudi koji nisu rođeni Splićani, a da toliko drže do svojih prijatelja i grada. Veliki je čovjek i veliki sportaš, veliki altruista. „Žele” je pravi uzor, na terenu i izvan njega!
Nekadašnji suigrač, prijatelj, cimer Branko Macura prisjetio se zajedničkih igračkih dana. Čak i kako je Jerkov godinu dana po dolasku u grad pod Marjanom dok je prisilno pauzirao bio zadužen za – statistiku!
- Željko i ja upoznali smo se u Zadru na pripremama juniorske reprezentacije Jugoslavije. Željeli su ga Zadar i Jugoplastika. Izabrao je dolazak u Split – kazao je Macura, a salonom se prolomio snažan pljesak.
- Pamtim njegovu po meni najbolju utakmicu, uzvrat protiv Synudinea u Bologni u polufinalu Kupa Radivoja Koraća. Zabio je 39 koševa i imao 18 skokova – prisjetio se Macura impresivne predstave svog prijatelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....