Alkar će biti prva prepreka Splitu u pohodu na naslov prvaka i dvostruku krunu. Baš Alkar, koji je bio zadnja prepreka “žutima” na putu do trofeja Kupa, u finalu odigranom u Zaboku.
Iako već košarkaška javnost računa i dalje od Sinjana, te smatraju da je treće zaredom finale Split - Zadar odavna uklesano u kamenu, na Gripama se opreznije razmišlja:
- U sportu ne postoji ništa tako jednostavno i neće nam biti lako. Finale sa Zadrom očekuje cijela javnost. Ali, Zadar i mi ćemo se morati dobro namučiti za doći do tog finala - rekao nam je Veljko Mršić, strateg “žutih” i oštro odbio priče o unaprijed upisanim pobjedama.
Mršić se u Split vratio početkom godine, a već mjesec dana nakon povratka u ruke je uzeo trofej kupa, prvi za klub nakon 21 godine čekanja.
- Bilo je lijepo proslaviti, prvi trofej nakon toliko godina. Pamtit ću taj trenutak, ali gledam na to već kao na davnu prošlost. Od sjećanja i uspomena se ne može živjeti. Tko živi u prošlosti, slabe su mu sadašnjost i budućnost. Kup možemo koristiti kao primjer, da možemo pobijediti Zadar.
Požuri polako
Naglasio je Mršić još jednom da je finale sa Zadrom tek možebitno.
A zanimljiva je poveznica trenera Splita i međutrofejnog razdoblja žutog kluba. Jer, prije 21 godinu, u vrijeme osvajanja tog kupa davne 2004., Mršić je bio igrač Splita. Tek je bio stigao u klub, koji mjesec prije. Nije mogao nastupiti u finalu, ali je bio s ekipom cijelim putem. Više od dva desetljeća nakon, deja vu. Mršić se vratio, ovaj put kao trener, i mjesec dana kasnije eto trofeja.
Bili ste trener u Španjolskoj, vodili ste Rio Breogán, ranije i Bilbao. Zašto ste se odlučili vratiti u Split?
- Nakon tri i pol sezone u Breogánu dobio sam otkaz i u tom trenutku sam baš pričao s Čizmićem. Prijatelji smo iz kadetskih dana, naše prijateljstvo seže iz 1986. godine, kada smo zajedno bili u juniorskoj reprezentaciji Jugoslavije. Bio sam motiviran da prekinemo tu sušu trofeja. Nosim emociju prema Splitu od ranog djetinjstva, tako da sam sve brzo dogovorio s klubom. Trenutak je bio idealan, sve se posložilo.
Koliko je Split odigrao utakmica ove sezone?
- Osijek je bio 67. utakmica.
Nije normalno? Je li previše?
- Pa je. Za klub našeg nivoa, koji bi trebao biti razvojni. Mi smo po broju utakmica na razini klubova Eurolige. To je puno i previše, čak i za njih... Nešto se po tom pitanju treba napraviti. Uz te utakmice, nemojte zaboraviti ni putovanja, uglavnom busom. Kad se sve zbroji, dođemo i do 15 dana provedenih na putu.
Split se vraća u veliku dvoranu za doigravanje. Prvi povratak nije bio uspješan?
- To je bio splet okolnosti, momčad je bila u lošem trenutku nakon dobrog ulaska u sezonu. Dogodio se pad baš kod povratka u veliku dvoranu. Ali, i u maloj su se gubile utakmice, nema tu ništa. Dobro je da Split igra u velikoj, ta dvorana daje neku drugu dimenziju klubu. A i bolje je za navijače, može ih doći više, veći je komfor.
Gledati prema naprijed
Split treba što češće igrati u velikoj?
- Mislim da treba. Kada uđete u veliku dvoranu, to je skroz druga priča u odnosu na malu. Uostalom, i 1988. godine, kada je generacija Kukoč-Rađa osvojila prvo prvenstvo, tada se klub također preselio. Jer se otvarala nova era. U 21. stoljeću normalno je strepiti prema naprijed, prema nečemu većem i boljem. Nikada se ne treba zadovoljiti trenutačnom situacijom. Kao: “Igramo ABA ligu, sve je plaćeno, sve je OK...” Uvijek treba strepiti boljem. Daj Bože da se u nekom periodu pređe i u Spaladium Arenu.
Bili ste izbornik Hrvatske dvije i pol godine, imate uvid iznutra. U kojem smjeru ide hrvatska košarka, nema nas skoro nigdje? Pomalo tužna i depresivna situacija?
- Istina, na marginama smo europske košarke, situacija nije dobra. Trebamo napraviti ozbiljnu analizu proteklog razdoblja. Zašto smo tu gdje jesmo, što napraviti kako bismo polako krenuli uzlaznom putanjom. Mislim da je osnovni problem sustav natjecanja. U zadnjih osam godina je promijenjen i očito je da nije donio ništa dobroga, ni klubovima ni reprezentaciji. Trebaju se okupiti ljudi koji vode našu košarku, s najboljim hrvatskim klubovima, nositeljima kvalitete. Svi zajedno sjesti, napraviti pravu analizu i promijeniti sustav natjecanja. To bi omogućilo klubovima da lakše dišu i lakše stvaraju igrače.
Mnogi kažu, mi bismo trebali stvarati top igrače, imamo genetsku prednost. Na kraju, imamo i veliku košarkašku prošlost?
- Istina, imamo veliku prošlost. A baš sam nedavno bio na jednoj tribini i bilo je slično pitanje, zašto smo mi genetski predodređeni? Rekao sam: gledajte, radili smo više od ostalih, trenirali više. U Zapadnoj Europi trenirali su četiri-pet puta tjedno. Mi po deset. Nema više te prednosti. Također, ostale zemlje ulažu puno više, a mi smo na infrastrukturi iz tih 60-ih i 70-ih godina. To je jedno pitanje za državu, što želi od sporta? Samo od sebe neće ništa doći, a mi smo zapali u apatiju, učmalost i zadovoljni smo s jako malo.
Ipak, Mršić je i dalje optimist po pitanju naše košarke.
- Oduvijek sam optimist. Ali, ako čekamo da se nešto dogodi samo od sebe, nećemo dočekati ništa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....