Jednom je previše uhvatiti se u koštac s rakom. Dvaput je, iz perspektive svakog zdravog, gotovo nemoguće, a kad se na sve dodaju i problemi s motorom koji pokreće organizam, sa srcem, malo tko će priču povezati s aktivnim bavljenjem vrhunskim sportom.
A ispred nas sjedi, dok pretresamo sve teme, momak, momčina od 31 godinu, kapetan trećeplasirane momčadi prvenstva, Antonio Črnjević.
E da, taj momak koji nikada nije napustio Zabok, koji je bio dio one generacije Darija Šarića, pa je osvojio europska zlata i kao kadet i kao junior, unazad tri i pol godine uhvatio se u rješavanje svih problema. Sportski, kako je to naučio kroz život. Nije očajavao, nije plakao, nego se borio iz dana u dan. Nakon dvije borbe s rakom i jedne sa srcem, Črnjević je prošlog vikenda u porazu Zaboka od Splita opet zaigrao. I bila je to pobjeda. Puno veća od svih trofeja, bila je to pobjeda i za malenog Jadrana, sina kojega je dobio lani, pišu Sportske novosti.
– Kad sam imao 28 godina, 2022., dijagnosticiran mi je zloćudni rak testisa. Bio je to šok, naravno da je bio, i trebao sam prije svega tješiti ljude oko sebe, nego razmišljati u kakvoj sam situaciji. Naravno da roditeljima, obitelji, nije bilo svejedno, nije im to bilo ugodno čuti. Ali ja sam se postavio junački. Objasnio sam to sebi kao da imam problem koji treba riješiti, ali i da za taj problem postoji rješenje.
Je li uopće razmišljao da bi s košarkom mogao biti kraj?
– Ne, jer mi je odmah predočeno da je ta operacija poput operacije bruha. Odmah sam znao i da postoji vremenska pauza nakon koje se mogu vratiti treninzima. Bilo je to oko tri mjeseca nakon operacije, što je čak mjesec dana više nego bi trajao oporavak za obične ljude, jer sam se kao vrhunski sportaš ipak morao izlagati većim naporima, pa je postojala opasnost da doista i dobijem bruh.
I Črnjević se vratio košarci, igrao je našu elitnu diviziju i ponašao se prema svim preporukama koje je dobio od liječnika.
– Sve je bilo O.K., pridržavao sam se klasične procedure kakva prati onkološke pacijente, svakih šest mjeseci pohađao sam kontrolne preglede. Sve je bilo O.K. do ožujka 2023. godine.
Prije deset mjeseci kontrolni pregled je pokazao da se rak opet vratio...
– Nažalost, bio sam među 15 posto onih kojima se rak vratio. Kad sam saznao za to, a bio je to ožujak 2023. godine, o tome nisam puno govorio. Što sam napravio? Termin za početak kemoterapije bio mi je 8. svibnja, a ja sam odlučio do tada igrati normalno košarku. Posljednja utakmica bila je protiv Dinama na koncu osnovnog dijela sezone. Otvarali smo doigravanje protiv Zadra u gostima i sjećam se dobro kako je momčad odlazila prema Zadru, a ja sam krenuo na Rebro.
Prošao je Črnjević tri teška ciklusa kemoterapije...
– Nakon zaključenog tretmana, imao sam informaciju od liječnika da mogu nastaviti s normalnim životom. To je za mene značilo i da nastavljam s košarkom. Jasno, bilo je samo pitanje koliko će mi trebati da uhvatim pravu formu.
I bio je na prozivci Ivana Tomasa u Zaboku na početku priprema za ovu sezonu.
– Kretali smo 16. kolovoza i u treninzima sam bio jedno šest tjedana kad sam počeo osjećati da mi otiču noge. Napravljeni su dodatni pregledi, ultrazvuk, magnet, i ustanovili su se problemi sa srcem. Kad sam bitku s rakom dobio drugi put, sada je trebalo dobiti i bitku sa srcem. Naravno, morao sam smanjiti treninge, počeo sam uzimati terapiju i stvari su se polako počele vraćati u normalu. Na posljednjim pretragama dobio sam zeleno svjetlo za početak punih treninga, a i onkološki nalazi koje sam obavio bili su uredni.
I evo ga, Črnjević je u Splitu već bio u akciji. Kao veliki, najveći pobjednik.
– Svi mi prilaze i govore, svaka čast, skidamo kapu. Ali ja sam od početka vjerovao u to...
I tako je Črnjević opet sa svojim Zabokom. Tu je ionako Dragutin Črnjević, njegov tata, ključna figura već godinama. Nada se Črnjević i da će maleni Jadran jednog dana putem Črnjevića...
– Tata je cijeli život u klubu. Evo, ispalo je i da sam ja cijelu karijeru proveo u klubu. I ponosan sam na sve što sam napravio.
Iako, na stranu medalje i trofeji, jedna bitka za drugom koju je vodio posljednjih godina nešto je za divljenje. Zabok je, pak, cijelo vrijeme dio košarkaške elite, pa je i Črnjević dio naše najbolje lige već godinama. Ovo je pogled iznutra.
– Uvjeti su u klubovima bolji nego ranije, ali je želja kod mlađih igrača, o kojima ovisi naša košarka, nešto manja nego ranije. Svjestan sam da su danas za klince izazovna vremena, ali morali bi više gristi, što nije lako kad je sve dostupno i mnoge stvari odvlače od sporta.
Kad se uhvatio u borbu s bolešću, upisao je i CIK, program za izobrazbu trenera, jer bi želio ostati uz košarku.
– U fazi sam završavanja za trenera, ali nisam siguran da ću prestati već na koncu sezone i uhvatiti se trenerskog posla...
Zabok je trenutačno treći, pa bi mogao, s Črnjevićem kao kapetanom, upisati i najveći uspjeh u povijesti kluba.
– Jednom smo bili peti. Klub je posložen, stvari dobro funkcioniraju na terenu, za što velika zahvala ide treneru Ivanu Tomasu.
A tu je i kapetan. Borac. I uzor, zaključuju Sportske novosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....