‘Žuti‘ spašavaju živu glavu, ovo je baš tužno: Brzo, zovite 194; vapaj nitko nije čuo, dogodilo se...

Pitaju me prijatelji “šta je ovo došlo da u košarci gubimo od Dinama”. Odem u kafić priko puta, čujem kako komentiraju isto. Uglavnom se sprdaju.

Da, košarkaši Splita izgubili su na Gripama prvu polufinalnu utakmicu doigravanja protiv zagrebačkog kluba, ne od Cibone, ako ste to možda na prvu pomislili, od danas skoro raspale Cibone i zombija nekadašnjeg kluba, ni od Cedevite, nego od - Dinama.

I sad u Zagrebu spašavaju sezonu. U kojoj su osvojili Kup, prvi trofej nakon 21 godinu, ostat će zapisano zauvijek, ali prvenstvo je uvijek bilo i ostalo primarni cilj. Titula.

I uvijek su u klubu i oko kluba, navijači, kojih je sve manje, tijekom sezone pogledavali hoće li Žuti biti ispred Zadrana, tko će uzeti jedinicu za doigravanje i prednost domaćeg terena u finalu. Jer je finale Splita i Zadra “jedino moguće”.

No, evo, ko bi reko čuda da se dese, Split visi protiv Dinama. Okej, dogodi se i boljima, loš dan, poraz. Vjerujemo da će Mršićeva momčad u Zagrebu pokazati kvalitet u odnosu na protivnika, širi i bolji roster. Sad kad je stani-pani.

Međutim, problem je u tome što to na Gripama nije bio samo loš dan.

Žute je prvo načeo Alkar. Pokazao im u Sinju da ako “nisu pravi” mogu izgubiti na svakom terenu. Da nema šetnje niti “lako ćemo”, čak ni u Hrvatskoj ligi. Bolji si? Pokaži, pajdo, to na parketu, izađi s utakmice krvavih koljena. Ponavljam, čak i u Hrvatskoj ligi.

No, nisu shvatili upozorenje. Potrošili su se više nego što su trebali i planirali. Igrali su treću, uložili puno više energije od očekivanog. A kad odigraš 70-ak utakmica u sezoni to nije nevažno, dapače.

I sad su tu gdje jesu. Spašavaju živu glavu kod Dinama. Momčad u kojoj su Shorter, Kapusta, Jordano, Smith, Ljubičić, Tišma, Škara... S aspekta ovih imena Uprava kluba je “čista”, osigurala je treneru roster za finale, puno jači i širi od Dinamovog.

Kup je u vitrini na Gripama, ali prvenstvo visi. Uz još jednu skromnu sezonu u ABA ligi u kojoj je svake godine cilj isti, ostat’ u ligi, ne ispast’. Jer, drugi imaju puno deblje proračune i skuplje momčadi.

No, u domaćem prvenstvu je ista stvar, ali u korist Splita. Koji ima skuplju i jaču momčad od drugih, izuzev Zadra. Pa im se dogodi Alkar u Sinju i Dinamo na Gripama.

Kriv netko drugi

Problema ima još. I na tribinama. Split nema navijačku skupinu, ima samo par stotina zaljubljenika u košarku, uglavnom srednjih i poznijih godina koji još žive i na Gripe dolaze u mislima na “ono vrijeme” Jugoplastike. Pa često u Splitu imamo osjećaj da se igra u Zadru, Sinju...

Stanje u hrvatskoj košarci nije bajno. Dapače, nikad je gore. Vidi se to i po rezultatima reprezentacije i svih mlađih kategorija, bunar u kojem se utapa se stalno i iznova čini još dubljim. Liga se svela na Zadar i Split, Cibona diše uz pomoć aparata, svi ostali su sretni ako imaju mirnu sezonu šta dalje od borbe za ostanak.

Navijača je sve manje i zato zakonom treba štititi Zadrane i Sinjane, zadnje koji ovaj sport još uvijek doživljavaju. Zaštititi ih kao velebitsku degeniju, ličkog medvjeda, bjeloglavog supa i druge ugrožene vrste.

Ova hrvatska košarka je katastrofa, svim velikim imenima koje je ona dala i još uvijek ih ima - usprkos. Klubovi će prstom uprijeti u Savez, u Pravilnik, te ovo, te ono, ali je veliki dio odgovornosti i na njima samima. Svi su dio istog sustava. Nije uvijek kriv netko drugi. Rad s mladima, rad s navijačima, rad s medijima, angažiranje jakih “igrača” i sponzora... Da se pad zaustavi, da se krene prema gore. Da se krvavih koljena izađe s parketa, tribina, iz ureda, s pregovaračkih stolova...

Znam da će odgovor biti “radimo s mladima, nemamo prave navijače, mediji nas ne prate dovoljno, neće nitko od moćnih da dođe, nema zainteresiranih, borimo se za sponzore, ali teško bez publike i medija...”.

Pa će mi na nos trljati i vući me za uši da je i Alkar imao tri Amera, da su u Partizanu sve do jednoga stranci, preskupi stranci, da tamo “kod njih” politika uliva lovu u klubove preko jakih sponzora, da je teško stvarati mlade igrače kad svi koji vrijede odlaze vani s 18 godina, i prije, da će tako i mali Ukić s Gripa...

Vrzino kolo. Ko je stariji, kokoš ili jaje. I svi nabrojani kontraargumenti stoje. Ali, ne mora biti savršeno, ne moramo opet uzeti olimpijsko srebro ni biti klupski prvaci Europe, ali može i mora - bolje.

I dok se svi ne zatvore u četiri zida i ne kažu “ovako više ne ide”, dok se u priču ne uvuku oni koji imaju ime i utjecaj u svijetu, košarkaškom i poslovnom, dok se ne iskoriste svi mogući resursi i jaki aduti, ili barem većina njih, nećemo nabolje. Ovako su važni samo sebi. I dovoljni sami sebi. U nečemu što više ne vrijedi, što propada na svim razinama.

Knicksi ispred Žutih

Ovo sad je baš tužno. Pogotovo nama koji smo živjeli pravu košarku. Koji smo svjedoci vremena. Igrali smo olimpijsko finale kontra Dream Teama, danas su nam protivnici Danci i Norvežani. Reprezentacija i klubovi više ništa ne znače izvan granica Hrvatske, mladih nema na mapi, navijača je sve manje.

Zadar i Split su vrh, godinama rješavaju pitanje prvaka, a koliko svojih domaćih igrača imaju u sastavu? Filipović, Sobin, Runjić i ekipa igraju po drugim klubovima... Što znače u Europi? Odgovore znate i sami.

Košarci pod hitno trebaju masaža srca i umjetno disanje. Potpuna reanimacija. Brzo, zovite 194, hrvatskoj košarci je slabo!

Njih 25-30 igrača godinama cirkuliraju po hrvatskim klubovima, kao u kružnom toku vrte se od kluba do kluba. Jučer u Ciboni, danas u Splitu, sutra u Zadru. Muzu pare. U Hrvatskoj, jer nemaju gdje drugo. Pa kad uhvate 35-36 i više godina još koju kintu izmuzu u Gorici, Dinamu, Škrljevu, Hermes Analitici...

Nije sporno da ljudi koji rade u klubovima, a sve ih je manje, daju sve od sebe. Muče se. No, to nije dovoljno. Je li fali kvalitete rada, prave ideje, moći, utjecaja... vjerojatno svega pomalo. Košarka je platila cijenu. Platila i patila.

I sad igra kvalifikacije protiv Danske i Norveške. O košarci je riječ, ne o rukometu. Toliko.

A po kafićima i uredima ujutro se priča o tome kako je New York okrenuo 20 razlike kod Indiane i kako je opet bilo nereda na utakmici Crvene zvezde i Partizana. Toliko.

E da, Split gostuje kod Dinama.