U dobi kad je većina sportaša odavno objesila dres o klin, Marija Matuzić (64), svima poznata kao Maca Maradona, i dalje je na terenu, ne kao igračica, nego kao mentorica mladih talenata.
Najveća hrvatska nogometašica svih vremena, koja je driblingom svojedobno oduševljavala Italiju, postizala pet-šest golova po utakmici i nosila dres dviju reprezentacija, danas radi u ustanovi za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO, ali srce joj kuca za nogomet.
Rođena kao najmlađa od šestero djece u siromašnoj obitelji iz Duge Rese, Maca je otkrila nogomet igrajući s dječacima, nije ni znala da postoje ženski klubovi. S 12 godina, na savjet prijatelja Adija Jurinjaka, kontaktirala je profesoricu Milicu Pajić iz Topuskog. Ubrzo je stigao poziv iz Zagreba.
Na prvom treningu u klubu Loto odmah su je uvrstili u prvu ekipu. Paralelno je trenirala i rukomet, bila je nevjerojatno svestrana.
Nadimak Maca Maradona dobila je 1983. na turniru u Italiji. Nosila je dres s brojem 10, a njezini driblinzi toliko su podsjećali na Diega da su je novinari proglasili najboljom igračicom svijeta. Postigla je gotovo 1500 golova u karijeri, više od Peléa, često zabijajući po pet ili šest po utakmici, primjerice protiv Željezničara i Mašinca.
Nosila je dres Jugoslavije 14 puta, a Hrvatske 20 puta. Unatoč svemu, nikada nije dobila priliku raditi u ženskoj reprezentaciji.
"Nikad me nitko nije pitao treba li mi nešto. Tolike milijarde obrću, a nisu mi mogli pronaći adekvatan posao da se ne moram dizati u četiri ujutro. Dala sam sve živo", rekla je jednom za Večernji list.
Jedna od najvećih anegdota: Sevilla joj je nudila 2,5 milijuna njemačkih maraka, više nego Šukeru (1,5 milijuna), ali je odbila.
"U Zagrebu mi je bilo sasvim dobro", rekla je.
Iako se njezina želja da upozna Maradonu nije ostvarila tijekom njegova boravka u Zagrebu 2016., jer je u to vrijeme imala puno posla u teniskom centru, u kojem je radila kao domarka, Diego joj je preko prijatelja ostavio lijepu uspomenu. On joj je poslao potpisani dres s posvetom, koji i danas čuva kao najveću uspomenu. Danas, u URIHO-u, Maca ustaje u zoru, ali ne odustaje.
"Ja sam vesela osoba, volim i želim igrati", kaže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....