U modernom profesionalnom biciklizmu, sportu u kojem se djeca podvrgavaju rigoroznim režimima i brutalnom treniraju od osnovne škole, pojava Baska po imenu Gorka Sorarrain predstavlja rijetku anomaliju. Scenarij za film. Prije samo tri godine, ovaj tridesetogodišnji inženjer elektronike iz Tolose imao je stabilan posao u uredu, zamarao glavu projektima i igrao amatersku košarku. Bicikl mu je služio tek kao rekreacija nakon radnog vremena. Danas, pak, vozi za uglednu španjolsku momčad Caja Rural-Seguros RGA, rame uz rame s nekim od najplaćenijih vozača, dokazujući da se u profesionalni sport može ući i potpuno zaobilaznim putem. Ipak, za sve je to trebalo imati i hrabrosti.
Priznajemo, nije nam biciklizam toliko blizak da ga religiozno pratimo, ali trenutačni spektakl CRO Race malo nas je natjerao da istražimo onu drugu stranu medalje pojedinih sudionika.
Zato ćemo se vratiti u proljeće 2020. godine, dok je svijet bio okovan pandemijskim lockdownom, u one mjesece koje svi nekako želimo zaboraviti. U četiri zida jedne baskijske sobe rađala se tiha revolucija. I ne, nismo dramatični.
Gorka Sorarrain kupio je pametni kućni trenažer čisto kako mu tijelo, naviklo na košarkaške parkete, ne bi zakržljalo u izolaciji. Istina, mnogi su u tom "COVID periodu" otkrili nove talente i hobije, ali ovom Basku se život promijenio za 180. Totalni zakret.
Kada bi softver počeo mjeriti snagu njegovih nogu u vatima, brojevi na ekranu nisu imali smisla za nekoga tko je tek sjeo pedalirati. Čim su mjere popustile i ceste se otvorile, sjeo je na pravi bicikl, a prijatelji s kojima je vozio ostajali bi bez daha u njegovoj zavjetrini. Kako sam priznaje u intervjuima, tada je shvatio da je "poprilično dobar u usporedbi s prijateljima", no nitko, pa ni on sam, nije mogao predvidjeti u kojem smjeru će ga život odvesti.
‘Čovječe, pa otkud si ti ispao?!‘
Ušao je u svijet amaterskih utrka 2022. godine, kao 25-godišnjak, u dobi kada profesionalci već imaju stotine tisuća kilometara u nogama.
Njegov se život pretvorio u iscrpljujući, hipnotički ritam između dva posve suprotna svijeta: "Radio sam osam sati dnevno u uredu, a onda bih sjeo na bicikl. Bilo je dana kada bih završio trening u 21.30 navečer, potpuno iscrpljen. Ali brojevi koje sam vidio na mjeraču snage davali su mi motivaciju jer sam znao da imam ono nešto."
Biciklistički peloton je okrutno, elitističko i podosta zatvoreno društvo u kojem se svi znaju još od juniorskih dana. Kada se među njima odjednom pojavio visoki, što Gorka sa svojih 185 centimetara za biciklista i jest, snažni momak širokih košarkaških ramena i počeo bez respektiranja hijerarhije prolaziti pokraj momaka koji od djetinjstva žive isključivo za bicikl, zavladala je nevjerica.
Sorarrain se prisjeća tih trenutaka s osmijehom, opisujući poglede svojih suparnika koji jednostavno nisu mogli dešifrirati tko je taj uljez: "Drugi dečki u utrkama bi me gledali i pitali: ‘Čovječe, pa otkud si ti ispao?!‘ Bilo im je čudno vidjeti nekoga mojih godina tko se odjednom pojavio i vozi na tako visokoj razini bez ikakve biciklističke prošlosti."
Pravi, seizmički šok španjolski je biciklizam doživio u lipnju 2023. godine na Prvenstvu Španjolske. Vozeći za skromni, poluanonimni kontinentalni tim iz Angole, jedini koji mu je dao povjerenje i dopustio da zadrži fleksibilno radno vrijeme u struci kao inženjer, Gorka je pomeo cestu s vozačima vrijednim milijune eura. Završio je utrku na nevjerojatnom petom mjestu! Tik iza svjetskih megazvijezda poput Juana Ayusa i Oiera Lazkana. Tada je postalo jasno: inženjerski nacrti i uredski posao postaju prošlost.
Fizika nije bila problem, ali taktika...
Kultna španjolska "tvornica talenata", Caja Rural-Seguros RGA, ponudila mu je profesionalni ugovor.
Bio je to trenutak u kojem je razum morao ustupiti mjesto čistoj strasti: "Nije bilo lako ostaviti stabilan posao i struku za koju sam se godinama školovao, posebno zato što su prve ponude koje sam imao u biciklizmu bile financijski vrlo skromne. No shvatio sam da se ovakav vlak u životu pojavljuje samo jednom. Želio sam vidjeti gdje su moje granice kada se biciklizmu posvetim sto posto, bez da moram misliti na projekte i urede."
Kao all-rounder i puncheur – vozač stvoren za teške, eksplozivne, jednodnevne utrke i kratka, strma brda, Gorka je fizički bio spreman za najviše napore. No biciklizam nije samo gola snaga, to je suptilna, šahovska igra pri brzini od 60 kilometara na sat, gdje se pogreške plaćaju teškim padovima na goli asfalt. Za čovjeka koji je odrastao u dvorani, prelazak u divljinu ceste bio je svakako šok. Njegova najveća mana bila je upravo ono što djeca uče u najranijoj dobi, osjećaj za kretanje unutar mase od 150 nervoznih vozača: "Fizički sam odmah imao snagu, ali taktički... to je bila katastrofa. U košarci imaš jasan teren, pravila i pet suigrača. U biciklističkom pelotonu vlada kaos. Prve utrke sam proveo u potpunom strahu unutar grupe jer nisam znao držati poziciju. To je nešto što djeca uče s 12 godina, a ja sam morao učiti s 26 u hodu, na najtežim utrkama."
Danas, taj strah je prošlost. Gorka Sorarrain više nije kuriozitet s interneta ili "onaj inženjer koji je zalutao među pro vozače". On je legitimna snaga Caja Rurala, momak s kojim su šefovi tima bez oklijevanja produljili ugovor, proglasivši ga "protagonistom jedne od najatipičnijih priča u modernom biciklizmu". Koliko je daleko dogurao u učenju taktičkih finesa i borbe za poziciju, najbolje svjedočimo ovih dana na hrvatskim cestama, tijekom prestižne utrke CRO Race.
CRO Race
Nažalost, dojma smo da ovaj sportski spektakl u Hrvatskoj uglavnom prođe uz prigovaranje domaćeg stanovništva zbog zatvorenih cesta na nekoliko sati pa razni pothvati i sami biciklizam ostanu u sjeni. No, evo... tu smo da otkrijemo kako se trenutačno na našim cestama nađu poprilično zanimljive priče.
Tijekom dramatične druge etape koja je završila na otoku Pagu, upravo je Sorarrain bio taj koji je u maniri iskusnog biciklističkog lisca prepoznao ključni trenutak. Na prolaznom cilju na Zrću, u izravnom okršaju kotač uz kotač, Gorka je prkosno uzeo drugo mjesto, ugrabivši dragocjene sekunde bonifikacije odmah iza zvijezde UAE Team Emiratesa Tima Wellensa. Dok su bura i sunce pržili surovi paški kamenjar, baskijski je inženjer pokazao da savršeno vlada geometrijom asfalta.
Gorka Sorarrain podsjetnik je na ono što je moderni sport u svojoj hiperpovezanoj, znanstveno programiranoj eri pomalo izgubio: čistu, nepredvidivu romantiku. Njegova priča dokazuje da se ljudski potencijal ne može uvijek izmjeriti tablicama u Excelu ni predvidjeti u ranom djetinjstvu. Dok CRO Race putuje dalje prema unutrašnjosti Hrvatske, a brda postaju sve strmija, pratit ćemo broj 87 na zelenom dresu Caja Rurala. Čovjeka koji je ugasio računalo da bi upalio biciklistički trenažer i koji s trideset godina na leđima proživljava onu floskulu: "Nikad nije kasno!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....