Dobra je bila ‘berba‘ mladih hrvatskih atletičara na Europskom juniorskom (U-20) prvenstvu u Tampereu. Oboreni su osobni rezultati, pomaknute granice, a svakako su najveće zvijezde zlatne djevojke: Varaždinka Jana Koščak u sedmoboju i Zagrepčanka Vita Barbić u bacanju koplja.
Premda znamo da medalje u mlađim kategorijama nemaju težinu onih seniorskih, ovo je svakako dobar pokazatelj da imamo svijetlu budućnost.
Jana je u Tampereu izjednačila osobni i hrvatski rekord sa 6293 boda, dok je Vitino koplje poletjelo 55,26 metara.
Nakon napornih priprema, radnog ljeta i uspješno odrađenog EP-a slijedi zasluženi odmor. Reprezentacija je stigla u Hrvatsku, sletjeli su u Split, nakon čega su se uputili prema svojim rodnim gradovima.
Šepalo se
Tri sata leta i 17 stupnjeva razlike, ali osmijeh se unatoč umoru nije skrivao s lica. Prva je pred kamere i novinare stala 19-godišnja Varaždinka. Nismo mogli ne primijetiti kako Jana šepa, ali srećom ne radi se ni o kakvoj ozbiljnoj ozljedi.
- Samo mi se pokosnica malo upalila na desnoj nozi. Bila su ovo dva naporna dana – odmah nas je riješila briga pa nastavila:
- Dojmovi su se slegli, euforija je već nestala, ali vjerojatno je to zbog umora. Iza mene je odličan višeboj i trebam se odmoriti.
Da, iznimno naporna dva dana. A moglo je biti lakše! Naime, zlato u skoku u vis je osvojila Mađarica Lilianna Batori s preskočenih 1,89 m, koliko je svladala i srebrna Finkinja Ella Mikkola. Koščak je u sklopu sedmoboja preskočila 1,92 m i to iz prvog pokušaja! Naravno, ne možemo hrvatskoj atletičarki odmah oko vrata staviti još jedno zlatno, ali nema sumnje da bi bila u konkurenciji za odličje i u ovoj disciplini.
- To bi mi možda bila jednostavnija medalja, da sam ‘samo‘ odradila taj skok u vis. No, više volim višeboj i želim se time baviti do kraja života.
Kako ste proslavili titulu?
- Iskreno, prvo smo išli jesti. Cijela reprezentacija je otišla u Mc Donald‘s, to nam je bilo prvo okupljanje, pa sam otišla do svoje obitelji koja me došla podržati u Finskoj, nazvala sam baku, čula se i s prijateljima, poslala slike medalje... Cijelu noć smo bili budni i slavili, uz zastave i domoljubne pjesme, najviše Thompsona, naravno. Nismo uopće spavali, išli smo direktno na aerodrom.
Sada slijedi odmor pa putovanje?
- Da, potreban mi je, a onda u desetom mjesecu idem sa sestrom u Grčku – zaključila je zlatna sedmobojka.
Poseban dres
Po glasu se čulo kako se dobro slavilo. Tko zna, možda se i ‘grlo močilo‘, a ako je, onda Vita nije mogla koju potegnuti. Barem legalno, jer Zagrepčanka još nema 18 godina! Dobro, brzo će, rođendan je 13. kolovoza. Ne možemo reći kako je nismo očekivali na postolju, ali iza Zagrepčanke je ozljeda lakta, zbog koje dugo nije bacala pa je njezina forma ipak bila nepoznanica. No, u kvalifikacijama je potvrdila da je spremna, a uz malo drame u finalu, bacila je koplje za taktove Lijepe naše.
- Mislim da ako ne vjerujem u sebe i ako trener ne vjeruje u ono što gradimo, nitko neće. Mi smo vjerovali da možemo, unatoč teškim trenucima i ozljedama. Bilo je malo straha zbog boli i trebalo mi je vremena da se nađem u finalu. No, i da je boljelo, izdržala bi i dala sve od sebe. Posebno kad nastupate za Hrvatsku. U odnosu na klub, to je potpuno drugačiji osjećaj, neusporedivo! Kada obučete dres i shvatite koga i što predstavljate, nađete neku dodatnu motivaciju, želju i energiju – zaključila je Vita promuklim glasom.
Nadamo se kako će se ovi rezultati uspjeti preliti na seniorsku pozornicu. Dug i trnovit put je ispred ovih mladih zvijezda, kojima najprije želimo što manje ozljeda, a uz njihovu volju i rad, vjerujemo kako će se kockice posložiti i u težoj konkurenciji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....