Josip Varvodić: ‘Želim da i neolimpijski sportovi sudjeluju u odlukama. Primorac neće postati predsjednik HOO-a!‘

Hrvatski sport 29. srpnja očekuju izbori za novog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, a među kandidatima je i dr. Josip Varvodić - ugledni kardiokirurg, predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza te prvi dopredsjednik European Aquaticsa i član Ureda World Aquaticsa. Riječ je o čovjeku koji već godinama uspješno spaja vrhunsku medicinu i sportsku administraciju, a bogato međunarodno iskustvo sada želi prenijeti i na vođenje krovne hrvatske sportske organizacije.

Kao specijalist kardiotorakalne kirurgije u Zavodu za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju KB Dubrava svakodnevno radi u operacijskoj sali, dok istodobno obnaša niz odgovornih dužnosti u hrvatskim, europskim i svjetskim sportskim institucijama.

U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju govori o prioritetima koje bi proveo u prvim mjesecima mandata, financiranju sporta, ulozi Hrvatskog olimpijskog odbora u prevenciji financijskih nepravilnosti, položaju olimpijskih i neolimpijskih sportova te izazovima koji očekuju hrvatski sport u godinama koje dolaze.

Koji su ključni elementi vašeg programa za vođenje Hrvatskog olimpijskog odbora i po čemu se on razlikuje od programa drugih kandidata?

- Ključ mog programa, uz stupove koje sam već predstavio, jest transparentno vođenje Hrvatskog olimpijskog odbora. To podrazumijeva uvođenje jasnih kriterija za raspodjelu sredstava te potpunu dostupnost informacija o tome kome su sredstva dodijeljena, u kojem iznosu i prema kojim kriterijima. Program je prije svega usmjeren na sportaše i trenere. Smatram da upravo oni moraju biti u središtu djelovanja Hrvatskog olimpijskog odbora. Potrebno je dodatno ojačati položaj sportaša, pružiti im veću podršku tijekom sportske karijere, ali i nakon njezina završetka. Jednako tako, moramo učiniti sve kako bismo zadržali kvalitetne trenere u Hrvatskoj te posebno motivirali one koji rade s najmlađim uzrastima. Upravo oni prvi privlače djecu sportu i odlučuju hoće li u njemu ostati ili od njega odustati.

Želim dodatno ojačati i položaj Hrvatskog olimpijskog odbora te hrvatskog sporta kao jednog od naših najjačih nacionalnih brendova. To znači snažnije razvijati sportsku i sportsko-gospodarsku diplomaciju te uključiti sadašnje i bivše olimpijce u promociju hrvatskog sporta. Njihov ugled može pomoći u privlačenju novih sponzora, ali i u pružanju podrške sportašima pri završetku profesionalne karijere i prijelazu u novi životni put. Jedan od prioriteta bit će i dovođenje što većeg broja međunarodnih sportskih natjecanja u Hrvatsku. Iz vlastitog iskustva znam koliko međunarodne funkcije mogu pomoći razvoju nacionalnog sporta. To se pokazalo u hrvatskom plivanju, vaterpolu i ostalim vodenim sportovima, zbog čega želim pomoći svim našim sportskim djelatnicima koji imaju potencijal ostvariti međunarodnu karijeru.

Ni najbolja infrastruktura ne može nadomjestiti kvalitetnog čovjeka koji radi s djecom?

- Točno. Trener je prvi mentor, prvi učitelj i prvi uzor svakom djetetu. Njegova je uloga daleko veća od samog sportskog rezultata. Sjećam se da je moj trener pratio i školske ocjene. Ako nisu bile dobre, nije bilo ni treninga. To pokazuje koliko trener sudjeluje u odgoju djece. To danas vidim i kroz svoju obitelj. Moj sin trenira judo u Judo klubu Zagreb na Kaptolu i mogu samo izraziti veliko poštovanje prema trenerima koji ulažu ogromno vrijeme, trud i energiju u rad s djecom. Na tome sam im iskreno zahvalan.

Treneri koji rade s djecom često su potplaćeni i podcijenjeni, a mnogi uz treninge rade i druge poslove. Koliko tu vidite prostora za promjene?

- Ne možemo preko noći riješiti probleme svih sportova, ali možemo krenuti od onoga što je najvažnije. Zato zagovaram izradu strategije razvoja baznih sportova. Moramo pronaći način kako motivirati djecu da se u većem broju uključe u sport. Jedna od mogućnosti je smanjenje, odnosno gdje god bude moguće i potpuno ukidanje članarina u sportovima koje procijenimo važnima za razvoj djece. Time bismo olakšali roditeljima, ali i povećali broj djece koja se uključuju u sport. Kada dijete kroz atletiku, gimnastiku ili plivanje usvoji osnovne motoričke obrasce, ono stječe temelje koji će mu koristiti bez obzira kojim se sportom kasnije odluči baviti. Postoje različiti modeli, a naš je zadatak pronaći onaj koji najbolje odgovara Hrvatskoj.

Koji bi bili vaši glavni prioriteti u prvih 100 dana mandata ako dobijete povjerenje za vođenje Hrvatskog olimpijskog odbora?

- Prvih 100 dana bit će iznimno važni. U tom razdoblju želim pokazati sportašima, trenerima, savezima i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti da HOO može raditi transparentno i odgovorno. Prvi korak bit će uspostava jasnih kriterija i potpuna otvorenost prema javnosti kako bi svi znali što se radi, zašto se radi i na koji način se donose odluke. Jednako je važno jasno definirati odgovornosti Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora, Ureda HOO-a, ali i predsjednika, kako bi svaki dio sustava imao precizno određene zadaće i odgovornost za njihovu provedbu.

Hrvatski sport posljednjih je mjeseci obilježen financijskim nepravilnostima i aferama u pojedinim savezima. Smatrate li da Hrvatski olimpijski odbor treba imati aktivniju ulogu u prevenciji i nadzoru te koje biste konkretne mjere poduzeli kako bi se takve situacije ubuduće spriječile?

- Naravno da treba. HOO mora biti prvi koji će voditi računa o tome kako savezi posluju. Međutim, taj nadzor ne smije biti shvaćen kao prijetnja ili sredstvo prisile, nego kao partnerski odnos u kojem će se na vrijeme prepoznati eventualne nepravilnosti i pomoći savezima da ih otklone prije nego što prerastu u ozbiljan problem. HOO već ima Ured unutarnje revizije, ali smatram da njegov rad treba biti znatno aktivniji. Preventiva je uvijek bolja od naknadnog rješavanja problema, a upravo je to uloga Olimpijskog odbora – pomoći savezima da posluju transparentno i u skladu s pravilima.

U sportskim se krugovima povremeno spominje tzv. francuski model, prema kojem je nacionalni olimpijski odbor više usmjeren na koordinaciju i zastupanje sportskog pokreta, a manje na operativno upravljanje javnim sredstvima. Kako gledate na takav model i smatrate li da bi njegova primjena mogla smanjiti mogućnost financijskih nepravilnosti?

- Ne mislim da bi trebalo mijenjati postojeći model. Hrvatski olimpijski odbor od svojeg osnutka funkcionira na način koji smatram kvalitetnim. Pod njegovim okriljem nalaze se olimpijski i neolimpijski sportovi, kao i lokalne sportske zajednice, što omogućuje cjelovit pregled hrvatskog sporta. Takav sustav daje mogućnost kvalitetnijeg planiranja, financiranja i suradnje sa svim sastavnicama sportskog sustava. Smatram da problem nije u modelu, nego u načinu na koji se on provodi. Ono što je, međutim, iznimno važno jest partnerski odnos s Ministarstvom turizma i sporta. Onoga trenutka kada Ministarstvo prepozna da Hrvatski olimpijski odbor radi transparentno, odgovorno i kvalitetno te da postoji otvorena i dvosmjerna komunikacija, uvjeren sam da će suradnja biti još bolja i učinkovitija.

Smatrate li da bi veliki ekipni sportovi trebali imati veći udio u financiranju Hrvatskog olimpijskog odbora u odnosu na ostale sportove?

- Ne. Veliki ekipni sportovi već danas imaju značajan udio u financiranju. Smatram da su u tom smislu primjereno financirani. Naš je zadatak pronaći način kako dodatno pomoći individualnim i neolimpijskim sportovima te povećati broj djece koja se njima bave. Upravo je to jedan od najvećih izazova hrvatskog sporta. Kada u tim sportovima bude više djece i više aktivnih sportaša, stvarat će se preduvjeti i za veća ulaganja te njihov daljnji razvoj.

Kakav je vaš stav o položaju neolimpijskih sportova? Smatrate li da bi oni i dalje trebali biti dio Hrvatskog olimpijskog odbora ili bi bilo primjerenije da budu organizirani kroz zasebnu udrugu ili sustav?

- Neolimpijski sportovi svakako moraju ostati dio Hrvatskog olimpijskog odbora. Smatram da je njihov trenutačni položaj nezadovoljavajući jer nemaju svoje predstavnike u Vijeću HOO-a. Ako dobijem povjerenje za vođenje Hrvatskog olimpijskog odbora, jedna od prvih promjena bit će izmjena Statuta kako bi neolimpijski sportovi dobili svoje predstavnike u Vijeću, uključujući i potpredsjednika. Na taj će način moći aktivno sudjelovati u donošenju odluka, ali i zajedno definirati jasne kriterije prema kojima će se raspoređivati sredstva namijenjena neolimpijskim sportovima.

Postoji li među neolimpijskim sportovima niz onih koji bi jednog dana mogli postati olimpijski?

- Apsolutno. Upravo zato neolimpijske sportove ne smijemo promatrati kao sportove drugog reda. Dovoljno je pogledati posljednje olimpijske cikluse. Karate je bio dio programa Olimpijskih igara u Tokiju, dok je breakdance bio uvršten u program Igara u Parizu. U svakom olimpijskom ciklusu vodi se rasprava o tome koji će sportovi ući u program, a koji će iz njega izaći, pri čemu se nastoji zadržati isti broj sportaša i ograničiti troškove organizacije. Zbog toga se vrlo lako može dogoditi da današnji neolimpijski sport postane olimpijski, ali i obrnuto. Upravo zato oni moraju ostati važan dio hrvatskog sportskog sustava.

Ranije ste spomenuli razvoj bazičnih sportova poput atletike, gimnastike i plivanja. Smatrate li da upravo oni trebaju biti temelj buduće strategije razvoja sporta?

- Da. Smatram da bismo najprije trebali izraditi strategiju razvoja bazičnih sportova, a zatim taj model postupno proširivati i na druge sportove. Cilj je pronaći najbolji način kako motivirati djecu da se ponovno u većem broju uključe u sport. U suradnji s Ministarstvom i Vladom treba razmotriti mogućnost smanjenja ili ukidanja članarina u određenim sportovima, ali i dodatno ulagati u programe poput obuke neplivača te sportskih sadržaja u osnovnim školama. Na taj način možemo povećati broj djece koja će se uključiti u sport, a time dugoročno stvaramo i kvalitetniju bazu za hrvatski sport.

Dojam je da je razvoj bazičnih motoričkih vještina danas važniji nego prije?

- Slažem se. Djecu moramo učiti kako pravilno trčati, kako pasti, kako uhvatiti loptu. Nekada su to spontano usvajala kroz svakodnevnu igru. Penjali su se po drveću, igrali nogomet na ulici, provodili sate vani i razvijali motoričke sposobnosti gotovo nesvjesno. Danas je situacija drukčija i to moramo prihvatiti. Upravo zato bazični sportovi imaju još važniju ulogu nego što su imali prije. Uz to, sve se više suočavamo i s problemom pretilosti djece, što je dodatni razlog za sustavno poticanje bavljenja sportom od najranije dobi.

Ako bi gospodin Primorac bio izabran za predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, biste li smatrali spornim to što neki savezi imaju ugovor sa Specijalnom bolnicom Sveta Katarina, čiji je on jedan od suosnivača?

- Gospodin Primorac neće postati predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora – zaključio je Josip Varvodić.