Kakva faca, srušio je zagrebačku megamomčad, osvojio kotar, a sad u torcidaški kvart donio i malonogometni naslov prvaka

- Ma to je splitska liga. Iz druge smo ušli u prvu - počeo je Jerko Marinić Kragić, nakon naše čestitke na tome što je MNK Skalice 2017 dohvatio viši rang natjecanja.

Rečenica hrvatskog vaterpolo reprezentativca, bila je onako u stilu... ‘ma neš ti’. Istina, nije to velebni sportski uspjeh oko kojeg će se pisati na tisuće tekstova, zvati televizije, ići na primanje kod gradonačelnika, postavljati ploče na Zapadnoj i slično. Međutim, titula je titula. U ovom slučaju je i posebna, jer rijetko koji sportaš se može pohvaliti s dva naslova ove sezone. Onaj prvi, svakako teži, je JMK osvojio sa svojim Jadranom, svladavši zagrebačku Mladost u Prvenstvu Hrvatske.

Poprilično uvjerljivo su Splićani to odradili, s 3:0 je pala ‘megamomčad’. Dok smo vas prisjetili na taj ne tako davan trofej koji se podigao u Poljudu, sjetili smo se da je Marinić Kragić osvojio još jedan. Onaj za najboljeg igrača domaćeg prvenstva - MVP. Međutim, kao i svakom sportašu iz ekipnih sportova, te individualne nagrade su manje bitne. Zato i u ovoj priči nećemo uključiti samo proslavljenog vaterpolista, jer ipak nije sam stigao do ovog uspjeha.

‘Nagrada za sav trud’

Zato nam je malo raspetljao priču oko relativnog mladog kluba.

- Ovo je amaterska liga u kojoj nastupaju i profesionalci, ali osim sreće i zadovoljstva, nema nagrada. Ipak, to je idealan spoj za svakoga tko se želi dobro oznojiti i nakon toga popiti piće. Naša priča krenula je 2017. godine. Bilo je raznih smjerova i pokušaja, sve dok nismo pronašli ono pravo. Kroz ekipu je prošlo puno momaka iz kvarta. Većina ih je i dalje tu, dok su neki, zbog svog ponašanja, s vremenom otpali. Ono što mi njegujemo i čemu težimo je biti prijatelji, družiti se kad god možemo i da to ne ostane samo na terenu. Zahvalni smo i svim momcima koji nisu iz kvarta, a igraju za nas, iako imaju svoje obaveze i karijere, stavljaju našu ekipu na važno mjesto. Možda mala stvar u svijetu sporta, ali za nas – velika nagrada za sav trud i rad. I jako smo sretni zbog toga - rekao je Marinić Kragić.

E, pa kad ova titula znači toliko jednom profesionalcu: svjetskom prvaku, olimpijskom i europskom viceprvaku, jasno je da se na Skalicama piše neka dobra priča. Upravo ono što nam danas svima treba; rasterećenja od svakodnevnih briga, pozitive, fizičke aktivnosti, društva, zdravog okruženja, pive (valja nadoknadit elektrolite), mjesta daleko od ekrana...

Skromno

Da ne bi bilo da smo priliku za koju rečenicu dali samo onim poznatim imenima, hraborst za izjave su skupili i drugi igrači. Nije im to toliko blisko, kao Jeri, a i oni su bili preskromni. ‘Glupo nam’, jer eto sportski uspjeh nije svjetski. Međutim, može i nadamo se da će biti motivacija drugima, jer koliko god se ovdje radi o zabavi, ima tu i obaveza. Lakše bi bilo ostati ležati na kauču, u miru, ali ipak se trenira. Potvrdili su nam to trojica Nikola.

- Koliko sam bio sretan kad sam potpisao ugovor u Austriji, toliko sam bio i tužan jer nisam mogao odigrati veći broj utakmica za svoje Skalice. Jedva sam čekao povratak i presretan sam što sam stigao na posljednje kolo i bio tu kada se osvajala titula - rekao je Nikola Pervan, dok će njegov mladi kolega:

- MNK Skalice 2017 prvi su me put vidjeli i prepoznali na jednom ‘dječjem’ turniru i čim sam službeno mogao upisati nastup – pozvali su me. Sjećam se dana kad zbog svojih godina nisam smio igrati, jer imao sam 15, a roditelji me nisu pustili. Ali s vremenom sam sve nadoknadio i već u ovim mladim godinama odigrao velik broj utakmica. Nadam se da su još mnoge lijepe stvari pred nama! - jasno će Nikola Radan.

Za kraj je Nikola Anić dodao:

- Već dvije godine sam dio ekipe, od svoje 16. godine. Svako dijete iz kvarta koje igra mali balun sanja o tome da zaigra za Skalice, a ja sam to ostvario već sa 16 i želim zahvaliti Upravi (Jeri i Matiću) na pozivu! Drago mi je što ćemo iduće godine igrati u najvišem rangu natjecanja Splitske lige, a još mi je draže što sam dio ove ekipe.