Hrvatska futsal reprezenatcija ispisala je povijest u Ljubljani, osvojiviši europsku broncu nakon boljeg raspucavanje šesteraca 11:10 (5:5). Arenu Stožice preplavili su hrvatski navijači koji su nosili naše momke do najvećeg uspjeha.
Riječ ćemo najprije dati kapetanu, koji je također proglašen za igrača utakmice. Franco Jelovčić, 34-godišnji Šibenčanin, propustio je dio slavlja na parketu. No, nema razloga za brigu, bila je to obična doping kontrola...
- Teško je opisati riječima ovaj osjećaj, kad na tribinama vidiš obitelj, takvu atmosferu... Neopisivo! Kad smo primili taj gol na kraju. Buraz, odnosno, isprike, naš izbornik Mavrović kazao nam je da se samo svaki od nas koncentrira na svoj šesterac. Tako je i bilo. Na kraju ipak mi sami o svemu odlučujemo i baš sam zadovoljan kako smo pucali te penale. Baš smo bili mirni i ubojiti. Smeta me jedino situacija kod tog petog primljenog gola, kad smo izašli previsoko u presing, trebali smo napraviti prekršaj, odmah ga skršiti i onda primimo iz kontre. Ali to je samo jedna, sada već i nebitna sitnica, sve ostalo bilo je sjajno. Momci su stvarno vrhunski - analizirao je Jelovčić.
Navijači su vas lijepo gurali?
- Hvala im što su došli u tolikom broju, bez njih bi bilo puno teže.
Momci su nakon odlaska iz dvorane otišli na zajedničku proslavu. A o nekim mogućim dočecima i željama, Jelovčić je dodao:
- O Thompsonu ne možemo još razmišljati, ali lijepo bi bilo da nas netko ugosti. Iako, meni i momcima je dosta ova bronca, skromno će Franco.
Rukometašima je neslužbena himna ‘Ako ne znaš što je bilo‘. Imate li vi neku svoju?
- Isto od Thomspona - Duh ratnika.
Najavio je prije početka Europskog prvenstva svoj oproštaj od reprezentacije. Međutim, igrač Torcide još može pomoći ovoj generaciji u stanju u kakvom je sada, a SP je za samo dvije godine. Od izbornika preko suigrača, nema tko ga ne nagovara da ostane.
- Rekao sam momcima da ću malo razmisliti, jer me sve ovo iznenadilo, nisam očekivao da će me tako pritisnuti. Ovo bi sada bio izlazak baš na velika vrata, zato stvarno moram dobro razmisliti - za kraj će kapetan, koji je tako otkrio da mu ovo možda i ipak nije zadnja predstava u hrvatskom dresu?
Antonio Sekulić postigao je prvi pogodak, a bio je i asistent kod drugog.
- Nakon poraza od Španjolske u polufinalu bili smo emocionalno ispražnjeni, ali protiv Francuske odigrali smo vrhunsku utakmicu. Govorili smo si da je ovo prilika koja se događa jednom u životu. Mislio sam da je pri rezultatu 5:3 gotovo, ali upravo je to razlog zašto je futsal najljepši sport na svijetu, jer nikad ne znaš što će se dogoditi. Nagradilo nas je to što je njihov najbolji igrač promašio, ali ovu broncu smo zaslužili. Francusku dobro poznajemo, a sada ih ne želim gledati nekoliko godina. Uložili smo puno truda i sve nam se vratilo. Hvala i navijačima koji su potegnuli iz svih krajeva Hrvatske, bez njih ne bi imali ovakvu energiju - rekao je Sekulić koji se dodatno osvrnuo na raspucavanje šesteraca:
- Ne bih smio reći, da ne budem nepristojan, ali ova ekipa ima... znate već što. Rekli smo: ‘idemo ovo odraditi za sve ove ljude na tribini‘, hvala Bogu vratilo nam se. Dobili smo puno podrške i preko poruka, Mario Mandžukić mi je poslao čestitku. Stigle su podrške od Livakovića, Modrića, Budimira... To je za nas vrhunac karijere, a mi ćemo tako nastaviti i dalje.
S ovom medaljom, futsal je konačno dobio svojih ‘pet minuta‘...
- Za naš sport je ovo bilo jako bitno. Prvenstvo je krenulo otprilike u sličnom terminu kao i rukometašima i vaterpolistima, sportašima koji su donijeli toliko medalja za Hrvatsku. Možemo se samo ugledati na njih. Čestitam im, pogotovo rukometašima, što su izvukli... Pratili smo svaku utakmicu, grizli smo nokte, kako se kaže. Zaslužili su taj doček, kako su igrali za Hrvatsku, mogu nam biti samo primjer.
Priželjkujete li vi neki doček?
- Naravno! No, ako bude bude. Lijepo bi bilo, ali zabavit ćemo se svakako. Ova ekipa zna slaviti - sa smiješkom je završio Sekulić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....