Napustio nas je Matko Kostanić, profesor koji je živio sport i ostavio neizbrisiv trag na makarskoj sportskoj sceni

Preminuo je profesor Matko Kostanić, legenda makarskog vaterpola.

Matko Kostanić nije samo volio sport – on ga je živio. Njegova predanost, vizija i neiscrpna energija ostavili su neizbrisiv trag na makarskoj sportskoj sceni.

Još za vrijeme studija Matko je osnovao Vaterpolski klub "Drvenik", s kojim je tijekom ljeta sudjelovao u Općinskoj ligi. Nakon završetka studija na Fakultetu za fizičku kulturu u Beogradu, 1982. dolazi u Makarsku i zapošljava se u Srednjoj školi "Fra Andrija Kačić Miošić". Ubrzo postaje član Vaterpolskoga kluba "Galeb", za koji je igrao do 1985. godine. No njegov doprinos nije bio samo igrački – prepoznavši potrebu za razvojem mladih talenata, okuplja djecu i započinje sustavan rad s mlađim kategorijama. Kao trener, voditelj i šef struke, postaje srce i duša kluba idućih dvadeset godina. Rezultati nisu izostali.

Godine 1985. VK "Galeb" osvaja drugo mjesto na prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete i kadete, a nakon samo pet godina klub ulazi u zlatno razdoblje. Godine 1990. postaju prvaci Općeg prvenstva Savezne Republike Hrvatske te ulaze u jedinstvenu II. ligu Jugoslavije. U tom razdoblju Matko prima i brojna priznanja – 1989. godine proglašen je najboljim stručnim radnikom SOFK-a Makarska, a samo godinu dana kasnije VK "Galeb" postaje najbolja sportska organizacija u Makarskoj.

Uspjesi su se nastavili i nakon osamostaljenja Hrvatske. Klub 1992. godine postaje prvak II. lige te ulazi u I. ligu Hrvatske, u kojoj ostaje do 1995. godine. Iako "Galeb" tada nije imao vlastiti bazen, utakmice su igrali na splitskom Poljudu, gdje su Makarani u velikom broju dolazili bodriti svoj klub. Bila su to vremena ponosa.

Pod Matkovim vodstvom klub niže uspjehe u svim mlađim kategorijama – od kadeta, koji su još tri puta bili viceprvaci države, preko mlađih juniora, koji osvajaju prvenstvo Dalmacije, postaju viceprvaci države i brončani u Kupu Hrvatske, do juniora, koji su također bili viceprvaci države. Klub sudjeluje i na mnogim međunarodnim turnirima, s kojih se vraća s brojnim priznanjima. 

Organizacija Međunarodnog vaterpolskog turnira "Mladi Galeb" 2000. godine još je jedan od njegovih značajnih doprinosa. Klub još u dva navrata postaje opći prvak II. Lige RH. Njegov trud prepoznala je i zajednica, pa je VK "Galeb" više puta proglašavan najboljom sportskom udrugom u Makarskoj, a Matko još jedanput najboljim stručnim radnikom – trenerom. Njegove sposobnosti prepoznali su i oni na samom vrhu hrvatskog vaterpola te je nekoliko godina bio voditelj kampa za mlađe uzrasne kategorije, kao i šef struke za sve mlađe uzrasne kategorije Hrvatskog vaterpolskog saveza.

Njegov pedagoški i trenerski rad iznjedrio je brojne reprezentativce, među kojima se posebno ističu Mirko Ivandić i Dino Krnić, svjetski juniorski viceprvaci, te Ivan Buljubašić, koji je s hrvatskom seniorskom reprezentacijom osvojio europsko i svjetsko zlato te olimpijsko zlato.

No Matko nije bio posvećen samo vaterpolu. Kad se Odbojkaški klub "Makarska" 2003. godine počeo širiti, pridružio se trenerskom timu, podižući organizaciju kluba na višu razinu. Klub počinje sudjelovati na međunarodnim turnirima, a pod njegovim vodstvom seniorska ekipa dominira u II. hrvatskoj ligi – jug, osvojivši 2008. godine i prvo mjesto. Iako se 2011. godine povlači iz trenerske uloge, ostaje aktivan u klubu kao član Uprave i organizator turnira.

Jednaku strast ulagao je i u rad sa školskim sportskim ekipama, ostvarujući izvanredne rezultate u odbojci, rukometu, košarci i stolnom tenisu. Među brojnim uspjesima ističu se srebrne medalje na Školskom prvenstvu Jugoslavije u košarci i Školskom prvenstvu Hrvatske u odbojci.

Matko je cijeli svoj život posvetio sportu, a njegova strast nije jenjavala ni s godinama. Nastupao je za veteranske ekipe KK "Amfora", RNK "Zmaj" i, naravno, VK "Galeb". Još 1976. godine, na Dan antifašističke borbe, preplivao je kanal Sućuraj – Drvenik, a isto je ponovio trideset godina kasnije s trojicom prijatelja. 

Njegova priča nije samo priča o uspješnom sportskom radniku, nego o čovjeku koji je generacijama prenosio ljubav prema sportu, inspirirao mlade i ostavio neizbrisiv trag u makarskoj sportskoj povijesti.