Umro je Miho Butterer, a svi smo ga znali po imenu Mili, pokop dragog šjor Milija bit će u petak 27. veljače u 12.45 sati na splitskom groblju Lovrinac i prilika je to da se okupi prije svega hajdučka obitelj. Da Hajduk oda posljednje priznanje i poštovanje svom pregaocu, neimaru, kako bi se reklo, nadasve dobrom čovjeku i treneru koji je utkao cijelog sebe u barba Bićinu školu nogometa na Starom placu i početak stvaranja onog što smo kasnije zvali „zlatnom generacijom”.
Butterer nije bio pretjerano eksponiran, možda smo za to krivi i mi novinari, ali i njegova narav skromnog, samozatajnog stručnjaka koji je radio, a nije puno pričao, niti je istrčavao u prvi plan.
U Hajduk ga je dozvao Ante Mladinić s početka šezdesetih, da bude uz njega i Voju Kačića kad se počelo stvarat nešto veliko u omladinskom pogonu.
Onda su im se priključili Tomislav Ivić i Stanko Poklepović i sve ostalo je povijest.
Kad sagledate tu petoricu, evo je šjor Mili posljednji otišao i sad nas svi zajedno s Neba gledaju. Kompletirao se veliki kvintet. Možemo im dodat i Slavka Lušticu, ali šjor Žiga se nije bavio mladima, on je odmah uletio u žrvanj prvotimaca 1969. godine... Možda i Andriju Ankovića, ali on je baš davno umro.
Kako to obično biva namjeravali smo sa šjor Milijem napraviti razgovor, otrgnuti ga zaboravu, imao bi štošta za ispričat, ali ili on nije bio od volje, ili bismo to odgodili... Sve dok naprosto nije nestao sa scene i điravanja na Pjaci „kod Đole”, u Vivasa, što je mjesto koje nadoknađuje gubitak omiljene štacije Gage.
Stigla je vijest – morao je Mili u dom. A to nisu dobri znaci. I onda je stigla i zla vijest, šjor Mili nas je napustio, rođen 1937., 89 je to godina...
Ovih nekoliko rečenica neka otrgne Milija Butterera zaboravu, nije ostao u Hajduku kao profesionalni trener, njegovo je prvo zvanje bilo školstvo, tamo je bio i inspektor. Ali je uvijek davao ruke u omladinskom pogonu Hajduka, pa i onda kad su se „bijeli” preselili na Poljud.
Bio je uvijek – tu. Pri ruci.
Sa Milijem Buttererom odlazi još jedan djelić onog zlatnog doba Hajduka kad su „bijeli” stvarali reprezentativce kao na pokretnoj traci i jednakom upornošću osvajali trofeje na domaćoj sceni od pionira i juniora, sve do seniora...
Hajduk mu se i te kako ima na čemu zahvalit.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....