Teško je opisati tu atmosferu tamo u „maloj buži“ bazena na Poljudu kada domaće dvoboje igra kuglački klub Mertojak. Zapravo ponekad je potrebno doživjeti takav trenutak, da bi se moglo spoznati veličina sporta. Ne onog splitskog, rođenog iz dišpeta, nego općenito. Atmosferu. Jer jedno je apsolutno jasno, kuglanje u Hrvatskoj je baš amaterski sport koji može igrati baš iz ljubavi, možete biti vezani uz neki klub samo iz ljubavi. Svi transferi koij se događaju nisu poput nekih da riješite doživotnu egzistenciju, nego tek malo poboljšanje uvjeta rada.
Sve su to sasvim dobre kvalifikacije, uz naravno neizbježne rezultate, da bude kvalificirani na listu nominiranih u našem izboru. Istina, neki će kazati, ali nema titule. Nema je, istina, nisu u Mertojaku uspjeli doći do naslova prvaka, izmakla im je baš zamalo, ali eto za utjehu su uspjeli biti ispred Zadra i splitskog Poštara koji su zajedno sa Zaprešićem (Prvakom) upotpunili taj najjači kvartet.
No ako nema titule doma, ima međunarodnih rezultata koji sve pokrivaju. I otkriva zapravo kvalitetu naših igrača, jer nije nimalo lako biti četvrti u Ligi prvaka gdje se natječu i profesionalci iz puno jačih liga, a zatim i osvojiti treće mjesto u Europa kupu. Kontinuitet rezultata, dvije godine zaredom je Mertojak u završnici elitnog natjecanja. I to piza svake nominacije. Da i ne zaboravimo da su i u ovu sezonu jednako tako dobro ušli u međunarodna natjecanja, pa se nadamo stepenici više u 2026.
Kad se spomene kuglanje, onda u pojedinačnoj konkurenciji svi „prstu upiru“ prema Hrvoju Marinoviću. Svojedobno je njegov transfer iz Mertojaka u Zadar opisan kao odlazak Marka Livaje iz Hajduka u dinamo. Znate onda koliko je to važno. Jer nije to igrač koji se pojavio u jednoj sezoni, već je to čitav niz velikih rezultata posljednje desetljeće.
Kruna je zapravo stigla u veljači 2025. kada je ovaj igrač Zadra (i trener) stigao do zlatnog odličja na 1. Europskom prvenstvu, održanom u Apatinu. Koliko je Marinović jak igrač, čvrst, dovoljno govori činjenica da je u kvalifikacijama krenuo s devete pozicije. I nije imao što kalkulirati ili „gađati“ suparnike, nego je redom u eliminacijskim susretima dobivao najbolje. Zasluženo se popeo na europski tron jer je nanizao četiri pobjede u nizu protiv baš elite. Pa biti europski prvak u bilo kojem sportu znači puno. I sasvim opravdano za biti u ovom odabranom društvu nominiranih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....