Suze je jedva susprezao kapetan Domagoj Duvnjak. Stao je pred mikrofon RTL-a i dao posljednju izjavu nakon utakmice u svojoj velikoj karijeri. Duvnjak odlazi sa srebrom oko vrata.
- Ovo je predivno. Ne bih ni u snovima poželio nešto više, pogotovo nakon onoga u drugom kolu. Hvala svima, igračima i treneru, mojoj obitelji, roditeljima, djeci, sestri... Ovo je baš dug put bio. Predivan je dres, najljepši i težak. Ponosan sam. Hvala ljudima koji su dali život za ovu zemlju jer bez njih ni mi je ne bismo mogli predstavljati. Ispunjen sam. Reprezentacija je u dobrim rukama.
Duvnjak je najbolji strijelac Hrvatske u povijesti, ali i igrač s najviše nastupa.
- Hvala Danskoj. Maknuli su se da zabijem. Jako dug put sam prošao od 2006., skoro 20 godina. Dao sam sve za ovaj dres i dolazim ponosan. A najponosniji sam na to što mogu s bilo kojim suigračem sjesti i popiti kavu. Mislim da je to najvažnije. Imao sam predivne trener, puno su me toga naučili. Život ide dalje, rukomet nisam samo ja. Malo je čudo ovo što smo napravili.
Velika fešta sprema se sutra u Zagrebu.
- Jedva čekamo doček. Vjerojatno ćemo se i večeras malo opustiti. Za puno igrača će ovo biti prvi doček. Ova medalja ide navijačima koji su nas gurali od prve utakmice. Bez njih ne bismo uspjeli. Momci su shvatili da nema odustajanja. Ni u finalu nismo odustali nakon 10 razlike. Od prve utakmice do zadnje privilegija mi je i čast bila čuti Lijepu našu svaki put. To su ogromne brojke, puno utakmica i turnira. Baš sam ponosan.
Od reprezentacije se oprašta i Igor Karačić.
- Nisam tužan uopće. Prelijepo je bilo dijeliti sve s ovim momcima. Mogao je biti malo bolji osjećaj na kraju. Ali nisam mogao poželjeti ljepše od oproštaja s medaljom. Ostavljamo Hrvatsku u ruke sjajnih momaka.
Danska je ipak bila prejaka.
- O utakmici bih mogao reći puno. Ne želim ulaziti u to. Miješali su mi se osjećaji. Vidio sam Duvnjaka da plače. Želio sam da mi svaki trenutak ostane u lijepom sjećaju. Pamtit ću svaki trenutak u finalu, svaku sekundu.
Veliki je ovo uspjeh hrvatskog rukometa.
- Svaka mi je draga, ali ovoj se nekako nisam nadao. Sve je vodilo prema tome da će dečki biti bez mene. Na kraju se mogu knjige pisati o tome što se sve dogodilo. Bitno je da smo nastup u Hrvatskoj završili pobjedom. Srebrna medalja je tu. Prijateljima želim svu sreću dalje.
Jeste li već pričali o dočeku?
- Naravno da jesmo. Pričali smo o tome. Nismo to mogli izbjeći. Nadam se da će doći što više ljudi. Mislim da smo ujedinili sve. I dalje imamo materijala da se borimo za velike stvari.
I za kraj, zahvale...
- Hvala mojoj obitelji koji su puno trpjeli zbog svega. A onda i mom bratu Domagoju Duvnjaku. Zajedno smo ušli u reprezentaciju 2006. godine sa zlatom. Nadali smo se da ćemo i otići sa zlatom, ali nažalost nismo uspjeli. Tu su novi momci, nastavite ih bodriti – poručio je Karačić.
Kratak je bio izbornik Dagur Sigurdsson.
- Naravno da smo malo razočarani. Htjeli smo duže biti u igri. Pokušali smo sve što smo mogli. Htio bih vidjeti ovu utakmicu u Zagrebu. Bilo bi zanimljivo. Čestitke Dancima, nadam se da ćemo im se revanširati sljedeći put.
Riječ je imao i Mateo Maraš kojemu je ovo prva medalja s Hrvatskom.
- Prva od mnogih ako Bog da. Težak je bio put do nje, ali zato je slađa. Ostaje mali žal za zlatom, ali oni su bili bolji. Još su se suci malo uplitali. Emotivno je zbog oproštaja, a bit će i još emotivnije sutra.
Imamo se čemu nadati u budućnosti.
- Ne mogu, već sam plakao, rugat će mi se. Nadam se da ćemo mi mlađi preuzeti i nastaviti u istom smjeru. Puno se krvi prolilo za ovaj dres. Moramo jako nastaviti jer drugačije ne može – poručio je Maraš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....