Nakon poraza od Švedske, hrvatska reprezentacija brzo se oporavila i upisala vrijednu pobjedu protiv Islanda rezultatom 30:29. Bio je to prvi od četiri susreta u skupini II u kojoj Hrvatska traži put do polufinala. Island je u ovu fazu natjecanja stigao s maksimalnim učinkom iz prethodne skupine i slovio je za jednog od glavnih kandidata za ulazak među četiri najbolje ekipe Europskog prvenstva.
Ipak, ovaj neuspjeh mogao bi im zakomplicirati planove. Kod dijela islandske javnosti ponovno su se probudila neugodna sjećanja na prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo, kada su nakon poraza od Hrvatske ostali bez plasmana u polufinale.
Sličan osjećaj očito ima i islandski novinar Valur Páll Eiríksson, koji je na portalu Visir objavio članak pod naslovom "Ne opet", u kojem se osvrće na ovu situaciju. Prenosimo ga u cijelosti:
– Prije godinu dana svjedočio sam jedinom porazu Islanda na posljednjem velikom turniru. Došao je protiv Hrvatske u Zagrebu i bio je dovoljan da izbaci momke iz igre. Sada se nadam da poraz od tih prokletih Hrvata neće izazvati isto ove godine.
Osjećaj je bio gori nakon prošlogodišnje utakmice. Bilo je više beznađa i jači je bio udarac u trbuh. Sada je izvedba bila bolja, uglavnom. Ali, prokletstvo, tužno je vidjeti nasmijane Hrvate koji tu, u prostoriji za novinare, čestitaju jedni drugima.
Stoga se prije utakmice raspravljalo bi li Islandu koristilo dodatnih 24 sata odmora prije utakmice. Tim bi ušao u utakmicu svjež i, nadali su se, konačno bolje počeo od protivnika i stekao inicijativu već na početku.
Prema treneru Daguru Sigurðssonu, mnogi igrači Hrvatske bore se s ozljedama. Međutim, Hrvati su poveli. Pogodili su već u prvom napadu i to je bio znak onoga što slijedi. Svaki put kad su Hrvati postavili napad, zabili su gol. U prvih deset minuta Island ih je jednom zaustavio i upisao jednu obranu vratara. Što je to bilo, dovraga?
Obrani je nedostajalo borbenosti. Naši su igrači bili toliko daleko od Hrvata da nije bilo ni šanse da pokažu potrebnu borbenost. Rezali su kako su htjeli i trčali u krugovima oko zbunjenih islandskih braniča. Zatim su gotovo svi udarci završili u mreži.
Ofenzivna igra, međutim, nikad nije bila bolja. Momci su se probijali kroz Hrvate kako su htjeli, ali na rukometnim se utakmicama nikada ne pobjeđuje ako na svaki napad primiš gol. Broj obranjenih sedmeraca od strane Hrvata bio je u rangu s brojem svih obrana islandskog vratarskog dvojca.
Završiti poluvrijeme s pet minuta bez gola kriminalno je kad su obrana i vratari tako loši. Hrvatska je postigla 19 golova u prvom poluvremenu, a 18 od njih iz akcija postavljenih napada. Jedan iz sedmerca i nijedan iz brze igre. Njihov spori napad rezultirao je s 18 golova iz postavljenih akcija. U 30 minuta. To je ludo.
Na početku drugog poluvremena osjetio se početak islandskog ludila u obrani, atmosfera je porasla, na terenu i na tribinama, ali Hrvati su nastavili zabijati taj jedan gol kad nam je trebala obrana. To je gotovo svaki put bio slučaj.
Momci su sebi iskopali rupu koja je bila preduboka da bi se iz nje izdigli. Nisu imali hrabrosti premostiti razliku. Nažalost. Ali, dovraga, često su bili blizu. Sljedeći finale je u nedjelju. Šveđani su pobijedili Hrvate s osam golova razlike, pa bi poraz od jednog gola napravio razliku u poretku ako bismo pobijedili domaćina sljedeće nedjelje.
Momci još uvijek imaju ovo u svojim rukama. Ali sada su prokockali dobru priliku. Samo se molim da poraz od tih prokletih Hrvata opet ne vodi do našeg ispadanja – stoji u tekstu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....