Jedan je Portugal. Svi pamtimo zlato naših rukometaša iz 2003. godine, prepričava se ta titula svjetskih prvaka stalno i iznova, pišu o njoj knjige, snimaju dokumentarci... Ima li itko da se ne sjeća "vužgi ga Blaž" letećeg Lackovića, ili obranu noktom Matoševića do tada nezaustavljivom Španjolcu Masipu u zadnjoj sekundi polufinala?
Pamti se i Atena, olimpijsko zlato godinu kasnije. Osam utakmica, osam pobjeda.
Pa Musin gol Norvežanima u produžetku za finale Eura prije četiri godine...
Brdo sjećanja. I priča. A među njima posebna je ona iz 2007. godine, sa Svjetskog prvenstva u Njemačkoj. O kojoj se ne govori, koja se rijetko spominje, već je uhvatila miris naftalina, valjda zato što tamo nismo dobro prošli, nisu lijepe uspomene. Dapače. Vratili smo se bez medalje, s međusob...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....