- Nadam se da će se sada djeca upisati na rukomet. Djeco upisujte se na rukomet! Tako sam i ja krenuo 2009., daj Bože da se sada nova djeca upišu, jer to je najljepše. Nemojte biti na TikToku i ovim glupostima, jer od toga nema ništa – rekao je Mateo Maraš nakon osvojenog srebra na Svjetskom prvenstvu u rukometu.
Odjeknule su riječ ovog mladog Splićanina, a u njima se krije možda i najveća težina medalje Sigurdssonovih izabranika. Veći broj djece u sportu, u klubovima, u rukometu...
U ožujku smo opet, barem na trenutak, pričali o rukometu. Naši reprezentativci razveselili su mnogobrojne navijače koji su dobro popunili tribine zagrebačke Arene, pobijedivši reprezentaciju Češke s 36-20 (17-9) u 4. kolu kvalifikacija za Euro 2026. Tom su pobjedom dva kola prije kraja osigurali osvajanje prvog mjesta u skupini 5., a emotivno je bilo i na kraju susreta, kad su se i službeno od reprezentacije oprostili kapetan Domagoj Duvnjak, Igor Karačić i Ivan Pešić.
Međutim, nećemo o odlascima. Dovoljno smo suza potrošili. Ostat ćemo na riječima mladog Maraša. Ovaj uspjeh i ‘buđenje‘ rukometa je nešto što je možda i potrebnije nego spomenute 2009. godine, kada su se društvene mreže i ekran donekle tek krenuli probijati na scenu. Svakako su djeca tada više bila na ulici, u parku, na igralištu... jednostavno u pokretu!
Tresla nas je u siječnju rukometna euforija. Budno se pratila svaka minuta utakmice, a vjerujemo kako je nerijetko ova reprezentacija bila tema mnogih kava u Hrvata.
Osim toga, u par navrata nam se dogodilo da u prolasku pored nekog igrališta vidimo djecu kako igraju rukomet. Priznajemo, nešto što nismo mogli primijetiti prije SP-a. Nekoliko klinaca, ispred gola, usred zime, s neadekvatnom loptom u ruci, ali kakva je takva je. Ne možete ostati ravnodušni na takve prizore.
Upravo je tu temu otvorio i Tomislav Grahovac, predsjenik Hrvatskog rukometno saveza (HRS), na nedavnoj presici povodom utakmice u Areni.
- Nakon završetka prvenstva, bio je veliki pritisak na naše klubove, sa zahtjevima roditelja da se djeca upisuju u klubove, i curice i dečki. Toliko je rukomet postao popularan da su nakon dugo, dugo vremena djeca igrala rukomet na ulici, bez obzira što je bila zima. Na stranu svi ovi drugi efekti medalje, mislim da je za rukomet najveći značaj da nam se djeca žele baviti rukometom u doba kompjutora, joysticka, igrica i svega. Spoznaja da se djeca masovno žele upisati u rukomet je nešto što nas posebno veseli - rekao je predsjednik HRS-a.
Zato smo odlučili zaviriti u neki od klubova, da pogledamo ima li odaziva za treninge. Jesu li se neki novi klinci zaljubili u rukomet i našli sportske idole, kao što su to Maraš, Srna, Šipić i ekipa, 2009. godine imali u Baliću, Duvnjaku, Metličiću...
Nazvali smo klub iz Dugog Rata, da ne bi bilo da se uvijek držimo samo većih mjesta i gradova. RK Hrvatski Dragovoljac natječe se u 1. HRL jug, a mlađe uzraste, U11 i U13 trenira Boško Nazor.
Ima ih, ali...
- Dobili ste nekog tko je u ovom poslu preko 40 godina. I odmah da vam naglasim, nisam jedan od onih koji će vam pričati hvalospjeve – iskreno će trener Nazor, koji je dodao:
- Definitivno se upisalo djece na valu uspjeha hrvatske reprezentacije, a to ide tako da dvojica krenu iz razreda i povuku još nekoliko njih. No, prava slika bit će vidljiva tek tamo na jesen, kad krene nova školska godina. Ovo je trenutačni ‘boom‘, kao pčele kad idu na med, tako i djeca sada s rukometom.
Dakle, odaziva ima, ali prerano je za zaključke?
- Da, porast djece postoji, a pravu sliku vidjet ćemo u rujnu. Mi smo ovdje da podnesemo i djecu koja možda neće biti vrhunski sportaši zato naglašavam da su vrata našeg kluba otvorena i za one koji nisu talentirani. Dapače, imamo djece koja su ovdje došla kako bi poboljšala općenite motoričke sposobnosti. Bilo kakvo treniranje je dobro i rukomet će pozitivno utjecati na njihov fizički, ali i mentalni razvoj. Međutim, što se tiče same talentirane djece i sposobnosti za rukomet, takvih je jako malo. U odnosu na prije, djeca su manje motorična, nisu toliko izdržljiva i brza, a i koncentracija im je loša. Vole raditi nešto samo desetak minuta i već im dosadi. No, nije tako samo nama, već i ostalim sportovima pa se trebate prilagoditi.
Treba se iskoristiti
Na koji način ih planirate zadržati?
- Morate im se prilagoditi. Ako smo primjerice doveli 30 djece, morate im se uvući pod kožu i posebno ih zainteresirati iduća 4 mjeseca da ostanu. Trebaju vas zavoljeti kao trenera i vjerovati vam, jednostavno dodatno upregnuti, jer izgubit će se nakon ljeta. Prije sam i vikao, ‘kričao‘, ponašao se grublje, a sada moram paziti. Djeca su osjetljivija pa sam i ja prilagodio kriterije na početku. Djeci je danas teško otrčati 2 kilometra vani, a od njih desetak, pet ih ima određene zdravstvene anomalije. Kad kažem da bi trebali imati trening trčanja uz Žrnovnicu, pola ih se ne pojavi. Onda je jedan alergičan na nešto, drugi se guši, za trećeg se brinem hoće li mu srce stati... Međutim, morate se truditi i naći jednako kvalitetnu alternativu treninga koju će moći odraditi.
Euforija ih svakako još trese?
- Velik je to uspjeh, a dobro će doći i naredne utakmice protiv Češke u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, Hrvatska bi to trebala pobijediti. Trebamo ovo iskoristiti, toj djeci moramo dati svoje vrijeme. Sreća i Hajduk i Jugoplastika su loši pa nas to spašava, ha-ha... - u šali je dobacio trener Boško, jer ipak su nogomet i košarka popularniji sportovi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....