- Razlog putovanja?
- Rukomet.
- I vi isto... - kroz smiješak je dodala policajka na Aerodromu u Oslu s kojom smo razmijenili par rečenica dok nam je skenirala putovnicu. Žao im je što njihova Norveška nije dogurala dalje, a za finale je rekla kako će Danci imati domaći teren. Jako pristojna, nasmijana i ugodna, pomislili smo dok smo išli dalje prema izlazu.
Tamo nas je dočekala volonterka iz organizacije. Doduše, nije baš nas čekala, već kolegu iz Crne Gore, ali dobro je i nama poslužila. Celina Navarra uputila nas je prema vlaku, ali prije toga i s njom smo malo proćakulali o prvenstvu.
- Bila sam ovdje kad je u Oslo stigla hrvatska reprezentacija. Dočekali su ih navijači, bilo je baš sve jako veselo i puno dobre energije – otkrila je Celina.
O Norveškoj je rekla:
- Nismo ih baš vidjeli u finalu, ali očekivali smo barem da će bolje proći u grupi. Kasnije su se kroz turnir dizali, vidio se napredak u igri, ali bilo je prekasno i nedovoljno za plasman u četvrtfinale.
Jeste li bacili malo oko i na Hrvatsku?
- Gledala sam neke isječke, ali najviše sam pohvatala preko društvenih mreža, budući da je nekoliko kolega bilo u Zagrebu. Atmosfera je bila nevjerojatna, preko mobitela sam mogla osjetiti tu energiju. I s kojim srcem igraju ti dečki...
Znate li nekog našeg rukometaša?
- Po imenu slabo, ali znam ih prepoznati.
Nakon toga uzela je Celine mobitel i vrtjela snimke s polufinalne utakmice u kojoj su Sigurdssonovi izabranici pobijedili Francusku. Na pojavu Domagoja Duvnjaka odmah je reagirala i rekla da bi njega sigurno znala prepoznati. Zatim se pojavio i Zvonimir Srna, pa Ivan Martinović, Mateo Maraš...
- Svi izgledaju jako slično, ha-ha.
Istina. Spomenutih četvero, svi tamnokosi i dvometraši.
Za kraj kratkog razgovora smo je pitali je li ikad bila u Hrvatskoj.
- Nisam.
Imate li možda neke asocijacije kad vam se spomene naša zemlje?
- Mislim da ste jako domoljubno nastrojeni, srčani i da volite svoju zemlju. To se vidi po načinu kako igrači igraju na terenu, ali i navijanju ljudi s tribine. Jedna dobra energija – zaključila je Celine.
Nije hladno
Mi smo se potom uputili do hotela, a još u par navrata upitali smo domaće jesmo li na dobrom putu, a svi su bili otvoreni za pomoć. Kratko smo tu, teško je odmah suditi, ali Norveška je hladna zemlja toplih ljudi. Možda tako na prvu ne djeluju, ali odmah vam promijene mišljenje nakon jedne rečenice. Je li to samo neka umjetna pristojnost, nije nas briga, i dalje je lijepo.
Što se tiče temperature, ugodnih je minus šest stupnjeva. I stvarno mislimo ugodnih, jer bez obzira na led i snijeg oko nas i spomenutu temperaturu, nismo (još) osjetili zimu koja vam ulazi u kosti. Vjerojatno zato što nema vjetra, nema one bure koja vam sledi žile. No, nećemo unaprijed hvaliti vrijeme, da ne okrene na gore.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....