Kreće Euro: ‘Da su nas i u Zimbabve stavili, dvorana bi bila puna naših. I kad nas je manje, glasniji smo od drugih‘

Trebao je sada biti u Malmöu, ali nije. ”Doma je” u Luzernu. Doma u navodnicima jer je njemu pravi dom u Splitu. U Švicarskoj je jer igra za tamošnji Kriens.

Marin Šipić, izdanak rukometne Akademije Balić-Metličić, koji nosi gene Splita, Sućurca, Trilja... Očito dobitna kombinacija genetike čim smo dobili takvog rukometaša, kružnog napadača bez kojega je naša reprezentacija nezamisliva.

Jak, snažan, širokih pleća i ramena, ‘ko mu zna njegove zna da drugačiji nije ni mogao biti. Razvaljuje na crti, svaku loptu koju baciš metar od njega, ne moraš ga baš pogodit‘ u trepavicu, uhvatit će i s dvojicom protivnika na leđima i – zabiti.

Baš kako je lani u zagrebačkoj Areni u posljednoj sekundi zabio Mađarima, doduše iz kontre, a ne s dvojicom na leđima, i odveo nas u polufinale Svjetskog prvenstva.

No, umjesto u Malmou sad je u Luzernu.

- Gledam neku seriju na Netflixu. Ima nešto sitno epizoda, pa da nam prođe vrime.

Znate već, desno koljeno je razlog zbog kojega je doma na kauču, a ne u Švedskoj.

- Otišli su stražnji ligamenti.

Druga mu je to veća ozljeda u karijeri, pola godine nije igrao zbog operacije ramena.

- Srećom, desno je koljeno, nije skakačko, bolje da nije.

Kako ide?

- Oporavlja se sporije nego što smo planirali. Mislili smo da će biti dovoljno osam-devet tjedana, a evo, već je deseti...

Di zapinje, Marine?

- Htjeli smo da budem spreman za Švedsku, ali smo u tome malo požurili. Upalilo se i sada treniram ”do bola”, da se ne pogorša. Samo teretana, statika.

Definitivno ništa od Švedske.

- A ništa. Tu sam na terapijama, teško da će me pustiti da sad putujem okolo. Doma ću gledat‘, na televiziji. Ako naši doguraju daleko vjerujem da će me ovi iz kluba ipak pustiti na dan-dva, bilo bi u redu. Ma, neka oni dođu šta dalje, lako ćemo za mene.

Poznato je da je Europsko prvenstvo jače od Svjetskog, nema ”škartoca”, laganih protivnika, jedan kiks i ideš doma. Ali, ipak je nevjerojatno kako nam se ždrijeb posložio, bolje nije moglo.

- Da smo sami birali ne bi bolje izabrali. A opet, kao što si sam rekao, nema neke preloše momčadi koju ćeš lako pobijediti. Gledajući ovako na papiru... stvarno su skoro sve najbolje ekipe u drugom dijelu ždrijeba.

Tamo će se za dva mjesta u polufinalu boriti Danci, Nijemci, Francuzi, Španjolci, Portuglaci, Norvežani... S obzirom da su tu Danci svi ostali igrat će za jedno mjesto. A u našem dijelu ždrijeba su, uz nas, samo Šveđani od zvučnijih, te Islanđani, Slovenci, Poljaci i Mađari.

- Stvarno je tako, baš čudo kako je ispalo.

Pa i ta A-skupina u prvome krugu, ”skupina smrti”, skoro je jaka kao cijela naša polovica ždrijeba. U njoj su velikani Njemačka i Španjolska, s njima i jake Srbija i Austrija. Usporedimo li to, primjerice, s grupom u kojoj su Farski Otoci, Slovenija, Crna Gora i Švicarska – neusporedivo.

- Sve nam se otvorilo, samo je na nama kakvo ćemo prvenstvo odigrati.

Na prvenstvu su 24 reprezentacije svrstane u šest skupina po četiri momčadi. Po dvije iz svake grupe idu u drugi krug. Formiraju se dvije nove skupine po šest momčadi, najbolje dvije iz svake idu u polufinale.

Danci prvi i jedini favoriti za zlato?

- Tako je već nekoliko godina. Oni su izolirani na vrhu, iza njih smo svi mi ostali gdje svatko svakoga može dobit‘. Ovisi kakav ti je dan. Doslovno da u tri dana možeš imati tri različita rezultata protiv iste ekipe.

Naša momčad se stabilizirala, isti igrači, isti izbornik, konačno imamo kontinuitet rostera. Dobro smo pokriveni na svim pozicijama.

- Jedino sam ja ozlijeđen, svi drugi su tu. Mada su se Srna i Klarica tek vratili nakon ozljeda. Dobri smo na svim pozicijama, imamo igrače u jakim klubovima.

Kako gledaš na dvije pripremne utakmice s Nijemcima? Bilo je dobrih faza igre, ali ipak su tu dva poraza. Peru malo po mozgu. Izbornik Dagur Sigurdsson javno je rekao da nije zadovoljan našom igrom.

- Dobro je što smo vidjeli što nije dobro, na čemu moramo raditi i što popraviti. Naravno, ljepše bi bilo otići na prvenstvo pobjedama, ali, znate kakvi smo mi Hrvati, euforični. Možda je i bolje da nas netko malo opali po repu, da se uozbiljimo. Tako da nije smak svijeta šta smo izgubili. Najvažnije je da se nitko nije ozlijedio u te dvije utakmice.

Kakav rukomet očekuješ od naših i općenito na prvenstvu?

- Volimo igrati brzo, to će nas krasiti i ove godine. Najveći forte nam je obrana, nebitno koja, 6-0 ili 5-1. Nema momčadi koja se ne muči zabiti gol na našu postavljenu obranu. To nam je važno, da nas napadaju na puno obranu, da nas ne kontriraju i ne pretrčavaju. Imamo dva brutalna vratara Kuzmanovića i Mandića, ako im obrana olakša oni će pokupiti sve živo.

Rukomet se jako ubrzao, dao priliku Nizozemcima, čak i Talijanima...

- To je super za naš sport, a i za nas Hrvate. Da je šta više jakih liga, jakih klubova. Dobro je za popularizaciju rukometa, pogotovo u Italiji, jako sportskoj naciji.

Švedska je jedan od domaćina, Malmo je naš grad domaćin, Arena će biti puna – Hrvata. Tako je bilo i na Svjetskom prvenstvu 2011. godine, uvijek je tako kad u tom gradu igra neka hrvatska ekipa.

- Ja još nisan naša‘ lokaciju di nema naših, da su nas i u Zimbabve stavili bilo bi pola tribina naših, ha, ha! Mi smo svugdi doma. Di god sam igrao tako je bilo. I kad nas je manje na tribinama glasniji smo od drugih.

Tu sam pustio Marina da nastavi gledati seriju. Uz nadu da će ipak pogledati neku našu utakmicu uživo u Švedskoj, to bi značilo da smo dogurali – daleko. Tamo gdje se dijele medalje.