Kad igraju Veszprem i Pick Szeged to vam je u Mađarskoj isto kao da u nas igraju Hajduk i Dinamo. Majka svih derbija. Dva velikana mađarskog rukometa, među najboljima u Europi, veliki je rivalitet među njima.
Jedan takav derbi igrali su prošlog vikenda u Szegedu. Domaćin je vodio sa šest golova razlike sredinom drugog poluvremena, ali je Veszprem čudesno preokrenuo i dobio s 32:31. Time je tragična noć kluba iz Szegeda konačno završila. Možda i najgora u povijesti kluba.
Derbi je počeo minutom šutnje za Mihalyja Berczija, osnivača i prvog predsjednika kluba, koji je preminuo dva tjedna prije. Veliko ime kluba, najveće, tuga velika.
Onda je došla vijest, u poluvremenu, da je preminuo tehnički direktor Ivan Dobozi, čovjek koji je 37 godina u klubu i kojega su svi obožavali. Koju minutu pred početak utakmice srušio se u dvorani, doživi moždani udar i preminuo.
Na kraju svega, što je najmanje bitno u ovoj priči, ali eto, neka crnilo bude do kraja, klub je pred svojim navijačima izgubio već dobiveni derbi.
Jedno, drugo, treće... tragedija. Dan kojega će teško zaboraviti. A među onima koji su bili u dvorani su i naša dva reprezentativca koja igraju za Pick Szeged Marin Jelinić i Mario Šoštarić, te Sandor Bajusz.
Sandor je veliko ime Pick Szegeda, njegov lik oslikan je u dvorani, na muralu koji prikazuje 12 legendi kluba, to je njihova Kuća slavnih, ali isto tako i jedan od najboljih igrača splitskog rukometa ikada.
Bilo je to krajem devedesetih godina, od 1998. do 2000., kad je splitski Brodomerkur bio uz bok nedodirljivom Badelu 1862, čak napadao moćni zagrebački klub u želji da mu preotme tron. U vrijeme kad su splitski rukometaši punili Veliku dvoranu SC Gripe, kad su gostovali njemački velikani Kiel i Magdeburg.
Sandor Bajusz, popularni Šani, bio je ikona te momčadi, igrač uz kojega je rastao i rukomet učio Ivano Balić. Bili su jako povezani, prijateljstvo učvrstili kumstvom. Tko god je bio na tribini sjetit će se njegove oproštajne utakmice u dresu Brodomerkura u dalmatinskom derbiju protiv Metković Jamba kada je doživio standing ovation Gripa u trajanju od tri minute. Nezaboravno.
Šani je legenda Pick Szegeda. Naravno da je bio povezan s Ivanom Dobozijem, obojica su ostavila najdublji mogući trag u klubu.
- Ivan je 1993. godine došao u Adu na pregovore samnom, kad sam se dogovarao sa Szegedom, on i predsjednik kluba.
Ono kad si bio u Proleteru iz Zrenjanina.
- Da, dvanaest i pol godina sam ga viđao svaki dan po nekoliko puta. Bio je s nama po cijele dane u klubu, danonoćno, sve nam je sređivao. Posebno je dobar bio s "nama Balkancima" jer je znao jezik. Duša od čovjeka... Svi su ga voljeli.
Jesi li čuo kako se dogodilo?
- Bio sam na utakmici...
Znali ste što se događa? Utakmica se odigrala do kraja.
- Kad sam stigao u dvoranu rekli su mi da mu je pozlilo, da su ga oživljavali. U poluvremenu sam saznao da je umro.
Pozlilo mu je prije utakmice.
- On nikada nije dolazio u VIP salon, imao je svoj ured pored terena, uvijek je od tamo gledao utakmice, sa strane.
Na toj utakmici je bila i minuta šutnje za prvog predsjednika i osnivača kluba? Dvije tragedije na istom susretu.
- On je preminuo prije desetak dana. A onda je došla vijest da je i Ivan umro.
Šani živi u Budimpešti, upravo je preselio s Balatona, bavi se financijama. Više nije aktivan u rukometu, jedino dođe u Omiš na Svjetski kup veterana. Da oživi uspomene na, kako kaže, najljepše godine svoje karijere, one tri splitske, i da čuje malo dalmatinskog govora koji obožava i koji mu toliko nedostaje.
U Pick Szegedu igra i hrvatski reprezentativac, Metkovac Marin Jelinić.
- Treća mi je godina u klubu, bio sam baš dobar s Ivanom. Svi mi Balkanci, pričao je "po našu". Cijeli je život u Mađarskoj, ali posebno voli nas Balkance. Puno mi je pomogao, što god je trebalo.
Kad ste vi igrači saznali da je preminuo?
- Poslije susreta. Prije utakmice je pao, 40 minuta su ga oživljavali i onda je umro. Strašan šok za sve nas. Bio je dobra duša, sa svima dobar. Svi su ga znali u Mađarskoj, u Hrvatskoj...
Minuta šutnje za predsjednika, pa iznenadna smrt direktora, i onda još i poraz u derbiju pred svojim navijačima.
- Ma, glupost. Cijelu utakmicu smo vodili, nisu nam bili ni blizu, i onda zadnjih 12-13 minuta imaš šest razlike i izgubiš. Izgubili smo par lopti, oni vukli kontre i polukontre, ušla voda u uši...
Marin ima srebro sa zadnjeg Svjetskog prvenstva. Za dva mjeseca je EP u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj, kako tu stojimo, jesmo li i dalje u zoni medalja? Malmö je domaćin naše skupine, Gruzija, pa Nizozemska i na kraju domaćin Švedska. Dva idu dalje.
- Treba biti prvi i prenijeti dva boda. Šveđani su dobri, ali nisu tako jaki kao što su prije bili. Nizozemska ima finu momčad, puno dobrih igrača u Bundesligi i u Francuskoj, sve u dobrim klubovima. Dobro je što se igra u Malmöu, bit će puno naših navijača.
Kako ide fakultet ekonomije?
- Završio sam dvije godine, ostala je još treća, nadam se i to završiti. Uz puno obaveza teško je kombinirati sve. Pa da na kraju karijere imam i diplomu, dobro će doći...
Hoće, itekako. A vrijeme će učiniti svoje, sjećanja na crni dan u Szegedu polako će blijediti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....