Možda će neki pomisliti kako smo se previše raspisali o hrvatskim rukometašima i pobjedi protiv Islanda. „Neš ti”, čemu tolika euforija? No, s tim bodovima su izabranici Dagura Sigurdssona došli na korak do četvrtfinala, uz jasno, uvjet da večeras padne i Slovenija. Onda bi nas u borbi među najboljih osam na svijetu dočekala Mađarska, što je poprilično otvoren put do borbe za medalje.
Igru reprezentacije analizirao je proslavljeni splitski rukometaš Drago Vuković. Iako već razmišljamo o našim susjedima, morali smo se za početak osvrnuti na fenomenalnu predstavu.
- Ljudi su me pitali na poslu i u kvartu što će biti, kako ćemo... Rekao sam da možemo izgubit deset, a možemo i dobit isto toliko. Nisam znao u kakvom je stanju ekipa, ali fenomenalna utakmica od prve do zadnje minute. Naš golman Kuzmanović je bio odličan, njihovi su imali prvu obrani valjda u 40. minuti.
Jedna potpuno druga Hrvatska u odnosnu na Egipat?
- Da, protiv Egipta se dogodilo ono na što smo upozoravali. Baš je netko od igrača rekao da igraju dosta s crte, ali otvorili su nam utakmicu s nekoliko vanjskih šuteva, koje Kuzmanović nije uspio skinuti. Obrana se zato morala dignut i tako se otvorio prostor s crte, točno ono što oni igraju dobro. Nas tu utakmicu nije išlo, što je rekao Karačić da smo igrali još 10 dana ne bi dobili, ali zato je sve dobro bilo u susretu protiv Islanda. Teško je to objasnit zašto. Bio sam u njihovoj koži, da se da objasnit, ne bi se to događalo nikome - rekao je Drago pa nastavio o obrani:
- Mamić je bio stvarno super. Svi su igrali dosta pokretljivo u obrani, premda Island nije imao neke izrađene akcije protiv te zone. Imamo relativno visoke igrače i Mandić je igrao fenomenalno na halfa, na njihovog desnog beka. U Glavašu i Šoštariću imamo dva zadnja u obrani koja su vrlo agresivna. Vidjelo se da je Kuzmanović dosta dobro snimio igrače, jer svatko ima neki specifični šut. Isto je radio i Omeyer. Primjerice, u situaciji kad je Palmarsson šutnuo desno nisko, što inače ne pokriva blok, Kuzma je obranio. Vidi se da je i trener golmana Matošević odlično pripremio utakmicu.
Je li povratak Duvnjaka donio neku posebnu energiju?
- Momci imaju kvalitete, a i super je što se Duvnjak vratio. On je veliki psihološki poticaj i naša legenda. Svaka mu čast što je stisnuo zube i riskirao svoju ozljedu koja može biti nakon ovoga još i gora. Zapravo, nnitko nikad nije ni sumnjao u njega, Domagoj bi igrao i bez po‘ noge.
Postoji li mogućnost da je to bila samo neka euforija uz kombinaciju domaćeg terena?
- Nije samo euforija, pokazali su da mogu. Samo moraju nastaviti tako i dobiti Sloveniju. Iskreno ne vidim način kako nas Slovenci mogu pobijediti. No, u sportu se ne podcjenjuje nikoga, ali otvara nam se put. Dolaze nam Mađari i mislimo lako ćemo, jer nam leže i ne znam jesmo li i jednu bitnu utakmicu izgubili od njih. Ali druga strana bi rekla: "tradicija je tu da se ruši". Otvara nam se put i samo ne smijemo upasti u euforiju, trebamo ostati pametni, s nogama na zemlji.
Slovenci su nam "crna mačka". 2017. godine su u onoj nevjerojatnoj borbi za broncu uzeli svoju prvu medalju. Imali smo tada pet golova prednosti osam minuta prije kraja.
- Slovenija je tada imala drugačiju momčad, sada je ovo puno mlađi sastav. Izborniku Zormanu nije lako, ozlijedio mu se i Cehte kojem su pukla rebra, a bio je njihov prvi desni bek. Pripremna utakmica koju smo igrali s njima i dobili ne može biti mjerilo i ne smijemo niti pod koju cijenu misliti da će biti lagano. Imaju dosta mladih igrača, a kako će izdržati taj pritisak igranja pred punim tribinama, vidjet ćemo. Nadam se da neće imati svoj dan.
Promijenila je ta utakmica protiv Islanda poglede prema dalje.
- Iskreno baš sada vjerujem. Kod Islanda nisam znao na čemu smo i još su nas snašle te puste ozljede. Načinović nedostaje cijelo prvenstvo, ne znam što je s njim, taj momak je bio stožerni igrač kojeg ne morate mijenjati u napadu i obrani. Imao je Dagur puno hendikepa. Što govoriti o situaciji s Duvnjakom i Cindrićem. Kad su otpala njih dvojica, praktički je bilo pitanje hoćemo li ikoga dobiti.
Karačić je uletio i napravio nešto što bi rijetki?
- Svaka mu čast. Pokazao je koliko mu znači igrati za Hrvatsku. Što god da napravi, ne može mu se ništa loše reći. Došao je bez treninga s loptom, ali ima znanje i iskustvo. Nije džabe bio proglašen najboljim igračem Final Foura Lige prvaka. No, tako se odazvati izborniku koji vas nije imao na popisu... Stvar je u tome da je nezgodno u 16 igrača imati 3 srednja vanjska, jer onda morate riskirati na nekoj drugoj poziciji. Cindrić i Karačić su slični tipovi igrača. Problem je s njima što ne igraju obranu, tu nas odlično pokrivaju Jelinić i Mandić kad njih nema, a o Duvnjaku uopće više neću govoriti. Njega se mijenja samo da se odmori, on može igrati u oba smjera. Možda se Sigurdsson odlučio za Cindrića jer je malo mlađi. No, evo iz godine u godinu nikako da se riješi ozljeda u reprezentaciji, svaki put ispada kad dođe u reprezentaciju da se ozljedi.
Jesu li vas iznenadila dva ljevaka na terenu; Maraš i Martinović?
- Na srednjem imamo Karačića i Pavlovića koji igra prvo prvenstvo u karijeri. Teško se oslonit na momka koji nema toliko iskustva. U jednu ruku me iznenadilo, ali već je to pokušavao u pripremnim utakmicama. Sigurno su izbornik i Denis Špoljarić, koji mu je pomoćnik, razgovarali o opcijama u slučaju ozljeda ili ako nekome ne ide. Drugačije je to za obranu kad igra ljevak i zbog toga je njegov eksperiment ispao odlično. Različito morate stajati u obrani u slučaju lijeve ruke, svakako su i Maraš i Martinović odigrali odlično.
U prvoj najavi ste rekli da se bojite kazališne publike. Je li zagrebačka Arena prošla popravni i skinula tu neželjenu etiketu?
- Nemam prilike ići gore, jer moram radit. No, ono što sam vidio preko televizije mislim da je bilo dobro. Uvijek je specifično kad dođu veće utakmice, teško je doći do karte pa ispada da ih dobiju neki „preko veze, odnosno razni direktori, predsjednici pa zbog toga ispada „kazalište”.
Objasnio je zatim Vuković i situaciju s utakmice oko koje se digla prašina.
- Ljudi su u utakmici protiv Zelenortskih Otoka pisali razne članke o praznim tribinama, ali mi smo takva nacija. Nitko neće ići gledat utakmicu koja nije interesantna. Tako je i klupskom rukometu. Pogledat će se Liga prvaka, a domaće prvenstvo neće. Osobno kad sam igrao u Zagrebu, mi bismo se zezali međusobno o ljudima na tribini pa pitali: „Koliko si ti izbrojao? 56, a ja 58, ušla su još dvojica”. To je realno u nas. Na zapadu je drugačije, nevjerojatno je koju kulturu sporta oni imaju. Evo gledao sam danas drugu Bundesligu, možda je nezgodno za uspoređivati s nogometom, ali na Schalkeu je bilo 62 tisuće ljudi, a Koln 50 tisuća. Fascinantno.
Onda nam je Drago ubacio i "bubu u uho". Jesu li karte zapravo skupe i što se krije iza činjenice da su u Norveškoj iste cijene ili jeftinije.
- Ljudi će se žalit da su skupe karte, a nije ih briga što plaćaju kartu koja vrijedi za više utakmica. To što će netko doći gledati samo jednu, to je njihov problem. Nezgodno je uspoređivati cijene, posebno što su karte jednake cijene, ili jeftinije u Norveškoj. Zašto je to tako, mislim da je više stvar politike i „Markovog trga” - zaključio je Drago Vuković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....