Teško nam je bilo kada je ispao Matej Mandić, ali znali smo da imamo Ivana Pešića i da neće biti baš nikakvih problema da reprezentativni gol zatvorimo na vrhunski način. A taj Ivan Pešić je jedno ogromno srce kojem ništa nije problem, koji je u karijeri možda mogao učiniti i više, koji je uvijek išao težim putevima, ali je na kraju izgradio najbolju autocestu svoje karijere - pišu Sportske novosti.
Danas kad gledam njegovog sina, vidim njega malog bucmastog kojeg je 2006. Irfan Smajlagić odveo na kadetski Euro i koji je na tom Euru bio najbolji vratar, a Hrvatska prvak Europe s MVP-om Duvnjakom. Znate ono, mali talent, klasični golman. Bio je lud sto na sat u mladim danima, danas je jako usporio i danas je senjska bura ove reprezentacije.
A nije bilo lako. Veszprem ga je uzeo kao klinca 19-godišnjaka. I onda ona tragedija kada je braneći Mariana Cozmu zaradio nož u bubreg i ostao bez njega. Ali, Peša je išao dalje, vratio se u Zagreb, stao tri godine na noge, a onda preko Maribora krenuo dalje. Udomaćio se u Brestu gdje je s Meškovom izgradio ozbiljnu momčad za Ligu prvaka. Osam godina je bio tamo, mislimo da je mogao biti gradonačelnik. Nema toga što taj u Bjelorusiji nije znao i mogao. Umorio se, Stuttgart je zvao u pomoć, odradio je tih nekoliko mjeseci, a onda 2022. godine prihvatio ponudu Nantesa. Nije došao kao prvi, ali danas to jest, a Nantes je vrh Lige prvaka.
Pešić daje mirnoću timu, ono što je on napravio protiv Mađarske možda je bilo i prijelomno za hrvatsku medalju na Svjetskom prvenstvu. I samo se smije, uživa u fešti koja mu nikad nije bila strana.
2009. u Hrvatskoj pozvan je naknadno i upisao tada svoju prvu veliku medalju za Hrvatsku. Pa je malo igrao, malo nije igrao, malo je bio ozlijeđen. Nikad nije rekao – ne i zamislite kako se u životu sve vrati. Otiđe u mirovinu sa svjetskom medaljom, svojom tek drugom u karijeri, a ako ne ubrojimo mediteransku iz Mesina i kadetske. A imaš osjećaj da je cijeli život tu, da se silazi s gola. A kad pogledaš samo 75 nastupa, skromni za ono koliko je stvarno uložio u rukomet i koliko stvarno vrijedi. No, nije u životu sve samo bajka. Pešić je svoju apsolutno zaslužio.
Nakon svega njegove riječi ovog SP ostaju:
- Da smo pisali scenarij, ne bismo ga tako ispisali. Bog nas je nagradio. Protiv Slovenije smo imali 0:5, pa protiv Mađara -4, pa smo okrenuli. To nismo na Igrama u Parizu ili na nekim velikim prijašnjim natjecanjima. Kad bi krenulo ili išlo loše, tada bi loše i završavalo. To je samopouzdanje, karakter, kako god nazvali.
- Ne volim vam ja te uloge favorita. Draže mi je bilo protiv Francuske, nego protiv Mađarske, makar nismo odigrali nešto sad savršeno, ali borili smo se. Dosta sam puta u Nantesu donio prevagu, tako da sam i ovog puta vjerovao u to. ‘Malome‘ sam stalno govorio: ‘Mi na golu moramo ostati mirni‘. Ta utakmica protiv Mađara, mi je jedna od najluđih. Draga mi je i ona protiv Francuza kada sam na Olimpijskim igrama u Riju, u prvom krugu (pobjeda 29:28) obranio sedmerac Guigouu.
U utorak prijepodne bio je kod senjskog gradonačelnika. Vjerojatno je preuzeo ključeve grada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....