Ostali smo bez Zvonimira Srne do kraja natjecanja, čeka se potez izbornika Sigurdssona

Nije to dobro. Euro je došao u fazu gdje više ne odlučuje samo kvaliteta igre i rukometa, već i zdravstveno stanje, koje je u svakoj selekciji na svoj način dobilo svoj epilog. Kod nas je, nažalost, udarilo tamo gdje je najmanje trebalo. Nakon što nam je prije prvenstva zdravlje pomelo Šipića, sada smo ostali bez Zvonimira Srne do kraja natjecanja. Kako stvari stoje, čeka ga duga stanka, a razlog zbog kojeg neće moći u dogledno vrijeme zaigrati ni za Montpellier jest zadnja loža, njegova najbolnija točka, ozljeda koja se stalno ponavlja i jako loše djeluje na karijeru ovog nama iznimno važnog igrača - pišu Sportske novosti.

Prisiljeni smo bez njega igrati do kraja, to izaziva određene rošade. One nisu samo promijeniti igrača i ići dalje, one su znatno kompliciranije. Srna na svojoj poziciji ima Lučina, koji može biti važan i kao srednji, a to može biti i te kako važno u situaciji kada Cindrić djeluje potpuno prazno i potrošeno. Da stvar bude gora, ni Martinović nije idealno.

Nakon problema sa zglobom, sada je protiv Slovenije nastradao i s ramenom, a i on je čovjek kojeg koristimo na sredini napada, pa će Dagur Sigurdsson morati jako pažljivo vući poteze. Ima na raspolaganju Ćeška, ima na raspolaganju Pavlovića, a ima na raspolaganju i pozvati nekog s liste 35 da upotpuni 20 igrača za završnicu, čemu je, sudeći po pripremama, možda najbliži Ante Ivanković, odluči li se izbornik za takav potez.

Dosad mu se svaki nagli potez pokazao odličnim. I povratak Mandića na gol i uvođenje Slavića, i ulazak Maraša s tribine i povratak Klarice i povjerenje Raužanu. To sve je na tragu onoga po čemu je Sigurdsson poznat još iz Njemačke, koju je doveo do trona 2016. s igračima iz kadra 35 koji do finala uopće nisu igrali – Kühnom i Häfnerom.

Ludost EHF-a

To sa 20 igrača na raspolaganju, čini se, jedan je od rijetko dobrih poteza EHF-a, makar je nedopustivo da su dozvolili da se susreti odluke u skupini u Malmöu igraju dan za danom. To je čista ludost, šesta i sedma utakmica. Potpuno nezdravo.

Hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson

AFP

Pazite, rukomet je na Euru krenuo s 12 selekcija. Nekad se igrao znatno sporije i sa znatno manje snage nego danas. U tom rukometu reprezentacije su na putu do trona igrale sedam utakmica najviše, a danas se taj broj popeo na minimalno devet. Opterećenje je naraslo, to nije kuknjava, to je jednostavno apel da se nešto analizira i pokuša prilagoditi realnosti.

No, kako stvari stoje, čini se da od toga neće biti ništa, jer EHF razmatra promjenu sustava, ali promjenu koja ništa po pitanju tog broja neće promijeniti. Dalje bi iz prvog kruga išla prva dva iz skupina, ali i četiri najbolja trećeplasirana sastava. To je 16 selekcija u drugom krugu, vjerojatno četiri skupine, pa još ako iza toga ubace četvrtfinale, to bi tek mogao biti totalni kaos.

Na ovaj način sigurno se ništa ozbiljno neće promijeniti. Igrači će plakati, EHF će uživati u zaradi. Pokušali su sa sindikatima igrača riješiti stvari, ali su uvijek dobili jednostavan odgovor. Zadovoljni ste s plaćama, ali niste s brojem utakmica – ne može tako. I sve je nastavljeno po starom.

Možda je u tom omjeru snaga novo povećanje broja igrača na samom Euru po selekciji rješenje plus. Ono pak podiže trošak svima i pitanje je hoće li se za tako nešto uopće odlučiti. Znate koliko je drame izazvala odluka da se na OI poveća broj igrača za dva barem, jer bi to kao poremetilo kompletan sustav Igara. I rekli su – ne može. Budućnost rukometa u ovom sustavu svodi se na priču da će samo svatko tko na raspolaganju ima dvije kompletne momčadi moći biti konkurentan na velikoj sceni. A to je, naravno, znatno teže onima čije lige nisu jake kao Njemačka ili Francuska, koje tu količinu igrača mogu dati.

U prijevodu, budućnost europskog reprezentativnog rukometa je vrlo upitna i ovo je sigurno samo put ka odumiranju. Nužno je da se nešto promijeni i da se to svede ipak u malo normalnije okvire. Možda natjecanje svake četiri godine ili svake tri godine, jer ne zaboravite da su od 2030. godine uvedene i Europske igre, koje će biti kvalifikacijske za plasman na OI u Brisbaneu 2032. godine. Tko to može pratiti, vidjet ćemo vrlo ubrzo. Mi mislimo – nitko.