Rukometna reprezentacija hrvatske je na posljednja dva velika natjecanja uzele dvije medalje. Jedan od junaka te priče je desno krilo Filip Glavaš. Iako su se nakon srebra sa Svjetskog prvenstva oprostili kapetan Duvnjak te Karačić i Pešić, mnogi stručni i nestručni prognozirali su potop na EURO-u, no tako nisu mislili i naši rukometaši. Put do bronce nije bio lagan, a kako je to sve izgledalo "iznutra" te što se sve događalo na posljednjem turniru, Filip Glavaš je opisao do najsitnijeg detalja.
- Na tom trgu zapravo shvatiš da si zapravo nešto napravio i da te ljudi cijene i poštuju zbog tvoje žrtve i odricanja, zbog truda, da si ujedinio naciju, da si donio nekome veselje i kad vidiš more ljudi gdje nema kraja, baklje, pjesma... To je čista emocija i teško je opisati taj osjećaj.
Prošle su se godine od reprezentacije oprostili kapetan Duvnjak te Karačić i Pešić i mnogi su predviđali dugotrajan pad ove nove reprezentacije, ali nisu tako razmišljali ostali igrači.
- Dobro su nas naučili što znači hrvatski dres i kako ga nositi. Krasi nas jedno zajedništvo, da smo jedna obitelj, da se ne predajemo, da imamo neki inat, karakter da se borimo. Ja mislim da su ljudi to i prepoznali i da su zato i došli na trg i da smo zato i ostvarili taj uspjeh i ponosan sam što sam dio te ekipe.
Duvnjak se od kapetana i lidera prometnuo u najvećeg navijača i bodrio našu reprezentaciju s tribina.
- Samim time pokazao je svoju veličinu da mu nije bilo teško voziti se pet sati da bi pogledao nas, da bi došao posjetiti nas u hotel i rekao nam koju lijepu riječ, motivirao nas malo više. Digao nas je i nakon poraza u polufinalu. Iako nije s nama, on zna da je uvijek s nama jer se mi čujemo i sve.
Trenutak u kojem su Glavaš i suigrači shvatili da mogu do medalje na EURO-u dogodio se u drugom poluvremenu protiv Mađarske.
- Onda je Dagur došao i na poluvremenu rekao: ‘Koga se bojite, nije sramota izgubiti. Idemo se potući, vjerujemo u ono što radimo, držimo se našeg plana. Prošle godine smo ih okrenuli u tri minute, sad imamo 30 minuta da ih okrenemo, vjerujte, borite se.‘ Možda je to nekako bila i utakmica gdje smo i mi i shvatili da je to to, da možemo povući, da ćemo okrenuti utakmicu. Vjerovali smo i na kraju je tako i završilo - s broncom smo se vratili.
Uoči polufinala s Njemačkom ostali smo bez Srne što je bio dodatni šok.
- Držimo se zajedno, znamo svi koliko svatko od nas vrijedi, koliko vjerujemo jedni drugima i da pogriješiš nema veze, ideš dalje. Znamo svi da u tom trenutku, mislim, želiš najbolje. Normalno da ja želim uvijek zabiti, ja protiv Njemačke sam prvi bio katastrofa pa ideš dalje. Ekipa vjeruje u tebe, nova utakmica, nova dokazivanje, nova šansa i kad osjetiš to povjerenje od ostatka ekipe, mislim da je tu Lučin odlično reagirao, dok se nažalost Zvone ozlijedio.
Poraz i ozljede nisu pokolebali izabranike Dagura Sigurdssona. Dogodio se onaj čuveni hrvatski "klik" uoči borbe za broncu protiv Islanda.
- Naša najbolja utakmica na prvenstvu gdje smo dominirali od početka pa smo malo pred sami kraj možda pali.
Ivano Balić i društvo su 2004. pokorili svijet na Olimpijskim igrama u Ateni. Vratili su se sa zlatom i to je bio okidač koji je Filipa Glavaša usmjerio u rukomet. Možda će i ove dvije medalje nekog klinca usmjeriti u sport, u rukomet. Ako se to dogodi, onda je to naša najsjajnija medalja, rekao je Glavaš i dodao:
- Ja se isto nadam. Mislim da je to najveća pobjeda onda nas. Ne medalje niti išta, nego da se dječica bave sportom odnosno rukometom u ovom slučaju. Da jedno dijete više da uspije radi nekog Martinovića, Cindrića, Šoštarića ili nekoga da je to zapravo nama najveća nagrada.
Filipu Glavašu uzori su Džomba i Balić, a Ivano je odigrao jednu od ključnih uloga kad su porazi u pitanju.
- Pravi sportaš samo gleda prema naprijed. Ovo što je bilo ne možeš promijeniti, ne valja razbijati glavu o tome i to mi je baš rekao nakon jedne loše utakmice i tu me kupio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....