Kaže mi prijatelj nekidan, otprilike ovako: „Pa kakva je ovo obrana? Sićaš se prije kad su bili Dominiković i ekipa? Pa to niko nije moga probit”. Ma je, kako ne... Pitaj Karabatića i Francuze. A di je današnji rukomet? Brži bar za duplo nego u to vrime. Brzo san mu naša poklopac.
A onda, kako i priliči, nakon WhatsAppa otvaran Fejs, a tamo me dočeka:
- Pa kako ovo nije zabija?
- Majke mi kad bi ja ovo falija...
- Pogledaj koliki je gol i oni ne mogu pogodit!
- A moj treneru...
I tako to krene. Najbolji podsjetnik da smo u prvom misecu. Vrime od depresije i dvoznamenkastih brojeva na žiro računima. Arčilo se i bančilo. Ko je šta ima pojia je i popija. E sad se valja otriznit. Nova godina je krenila. Nove odluke, stara roba na sniženjima, ma sve...
A di ćeš bolje tablete od sporta. Siječanj u Hrvata znači i uskrsnuće rukometa u javnom prostoru. Ne lažemo se, tako je i kod nas u redakciji. Evo opet toga čudnoga sporta di njih 12 leta po terenu, a dva golmana čekaju ne bi li ih balun pogodija. Ono kad ne znaš je li penal ili faul u napadu. A onda i je li taj napad pasivan ili nije.
Ali rukomet je jedan od naših najdražih sportova. Stvarno je. Malo se kad Hrvati toliko nalože, malo se kad toliko pljuvačke istrese za tako malo vrimena. Euro je tu, samo šta i naši nisu krenili u akciju. Slabo smo se ispuvali prošle godine. Prevaraila nas je naša reprezentacija i uzela srebro na Svjetskom prvenstvu. Samo srebro... Pa šta nisu mogli zlato kad su već ušli u finale? Ma...
Nego triba vidit šta ćemo ovaj put. Duvnjaka nema. Otiša u penziju. Odmori, kapetane, zaslužija si! Ko je osta onda? Aaa Sigurdsson je i dalje izbornik. Prevara s Islanda postala je nacionalni heroj. Pljeskalo mu se na dočeku, dizalo u nebesa. Ali i on vjerojatno zna da je kratak put do druge krajnosti.
Pomalo, pomalo
Tribat će, doduše, ipak malo pričekat. A bar dvi utakmice. Dobit će naši i Gruziju i Nizozemsku. Dali bi vjerojano svi ruku u vatru za to. A onda nas čeka Švedska. E, to će bit junak na junaka. Sigurdsson i ekipa već su se, međutim, našli na udaru hrvatskih izbornika kojih tradicionalno ima par milijuna. Takvi smo mi u zemlji sunca, mora i izbornika. Ne mislimo pritom na kultnu stranicu na Facebooku da se, štono se kaže, ne ogriješimo o pravog Izbornika. S velikim „I”.
Ali rukomet ovaj put nije sam. U siječanjski paket upa nam je i vaterpolo. Baš zgodno. Još jedan sport koji kod nas uglavnom ne postoji. E tu se moramo pohvalit da ga u redakciji pratimo i to aktivno. Jadran je splitski adut i prvak Hrvatske. Međutim, i to zanima skupinu entuzijasta s punim tribinama tek na kakvoj jačoj utakmici Lige prvaka ili kad u finalnoj seriji u goste dolazi dubrovački Jug.
Ali prosječni poznavatelj sporta i glazbe u Hrvata i o vaterpolu zna sve. Dakako.
- Ajde, ajde, brže plivaj.
- Pa di je ovo za isključenje!?
- Nije ga ni taka!
- Ja da se sad skinen bi bolje...
Komentari na društvenim mrežama prepuni su ovakvih konstrukcija. Pogotovo kada uleti neki poraz. Pogotovo kada uleti neki nenadani poraz. Pljuvačnica može počet!
Kanimo se svi skupa toga. Zbog mentalnog zdravlja. Zbog svojih doma... Kada već gledamo sport, uživajmo u njemu. Nije to najvažnija stvar na svitu. Ni blizu. Pa onda nije ni vridno toga da se po ladicama traže Normabeli kad Sigurdsson zaigra bez golmana pri kraju utakmice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....