Iz Osla vam donosimo prve dojmove igrača nakon osvojenog svjetskog srebra.
Mateo Maraš:
- Malo smo razočarani, ali za sportaše to je normalno. No, rekao nam je Šoštarić da se moramo smijati na slikama jer ovo je velik uspjeh i tako ga treba gledat. Težak je bio put do finala i treba stisnut ruku Dancima, jer su igrali najbolji rukomet. Pokušavali smo, ali upali smo u neke crne rupe, a protiv ovakve ekipe teško se vratit. Još dugo je rukometa pred nama Sad sve nama mladima, nakon što su se stariji oprostili.
Kako je Duvnjak proživaljavao sve prije utakmice?
- Rekao nam je da mu je ovo najdraža medalja s hrvatskom reprezentacijom. Vjerujem mu i drago mi je da sam sudjelovao u tome i dio te velike karijere. I ne samo on, već i Karačić i Pešić koji se opraštaju nakon prvenstva. Mi trebamo učiti od njih, puno je tu i dobrih i loših trenutaka, zadnjih pet godina u hrvatskom rukometu bilo je loše. Sad se nadam da će se djeca upisati na rukomet. Djeco upisujte se na rukomet! Ja sam se upisao tako 2009., daj Bože da se sada nova upišu, jer to je najljepše. Nemojte biti na TikToku i ovim glupostima, jer od toga nema ništa - jasno će Maraš.
Marin Jelinić rekao je:
- Uvijek ostaje žal kad se izgubi utakmica, pogotovo finale. No, mislim da moramo biti ponosni na sebe. Što smo sve prošli kroz ovaj turnir, od manjih ozljeda do operacija. Stvorili smo stvarno nevjerojatnu klapu, imali smo to zajedništvo, snagu, domoljublje i karakter. To nas je krasilo i vodilo. Uz naše nevjerojatne navijače, kad razmislimo stvarno možemo biti ponosni.
Je li ovo početak jedne nove ere hrvatskog rukometa?
- Nadam se! Trebao nam je jedan ovakav rezultat. Mislim da smo s ovim rezultatom vratili hrvatski rukomet u sami svjetski vrh i nadam se da ćemo to pokazivati iz godine u godinu i da će se sve više djece upisivati u rukomet.
Filip Glavaš po viđenom je bio najviše razočaran.
- Bili su bolji, zaslužili su zlato. Čestitke Dancima, jedna fenomenalna ekipa. Mi smo se borili i dali sve od sebe, krivo mi je jer ovi dečki stvarno zaslužuju bolji sjaj ove medalje, ali za mene su zlatni. No, budućnost je pred nama i jedan pozitivan smjer.
Pred mikrofon je zatim stao Dominik Kuzmanović:
- Na kraju se moramo zadovoljit sa srebrom. Danska je bila bolja, najbitnija je stvar da smo bili u finali i dignuli cijelu naciju. Neizmjerno smo zahvalni na to. Veselimo se dočeku! Cijelo vrijeme smo se morali fokusirati na utakmice, a sad možemo profeštati s našim ljudima.
Zvonimir Srna dodao je:
- Teška utakmica, ne bih puno o njoj. Mislim da se nismo mogli vratiti iz crne rupe na početkom drugog poluvremena i da se onda nismo mogli vratiti. Najbitnije je kako smo se predstavili kroz cijeli turnir pred našom publikom, kako smo ginuli za ovaj dres i na kraju nas to nagradilo da smo ušli u finale. Najbitnije je da smo vratili vjeru u hrvatski rukomet i vjeru da smo na dobrom putu. Zadnjih godina nije bilo dobro, ali podnosili smo kritike, šutjeli i radili i drago mi je zbog ovih momaka, a posebno Duvnjaka, Karačića i Pešića što su imali ovakav oproštaj, jer stvarno su zaslužili.
Očekuje vas veliki doček u Zagrebu.
- Da! To me iskreno najviše raduje. Mislim da tek kad dođemo tamo i vidimo sve te ljude, bit ćemo svejsni što smo napravili. Počeo sam trenirati rukomet 2009.. nakon Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj i zaludio me i nadam se da će još puno djece zaluditi ovaj rezultat koji smo mi napravili i da će krenuti našim stopama te da se nećemo morati bojati za budućnost našeg rukometa. Hvala svim navijačima koji su nas pratili.
Igor Karačić odigrao je svoju posljednju utakmicu za Hrvatsku, posljednji put u najdražem dresu, rekao nam je:
- Drago mi je da sam se oprostio s medaljom. Ponosan sam na cijeli turnir i dečke koji su se borili za svaki centimetar igrališta. Nismo došli do medalje zlatnog sjaja, kao što smo priželjkivali, ali da nam je netko prije prvenstva ponudio srebro, sigurno bi ga prihvatili. O cijelom ovom turniru mogli bi snimiti jedan film. Stvari su se izdešavale s razlogom, ušla je neka nova energija. Radujemo se, ponosni smo i uzdignute glave se vraćamo u Hrvatsku.
Gdje ste bili dok su igrači igrali ove prve utakmice?
- Ma bio sam svugdje, osim na terenu. Imali smo visinske pripreme. Situacija je bila takva kakva je i nisam im mogao reći ne. Došao sam, podružili smo se, bilo nam je super, oprostili se s medaljom i opet bih to ponovio. Sada dolaze neki novi klinci, reprezentacija me pojela iznutra i fizički imam snage, ali psihički nemam za dalje. Ovo je neko najbolje rješenje da se oprostimo s medaljom. Sa zlatnom medaljom u našoj domovini, jer smo tamo došli do kraja. Utakmica u Oslu je završila kako je, meni je drago da smo pred našim ljudima u Areni Zagreb izašli kao pobjednici.
Vi ste jedan od onih koji će imati dva dočeka. Osim u Zagrebu, čekaju vas i u Mostaru.
- Ma izdržat ću ja to! - sa smiješkom je zaključio Karačić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....