Polufinale sa starim znancima. Rukometni klasik Hrvatske i Francuske ima dugačku povijest.
Prvi put smo s njima igrali u finalu Mediteranskih igara u Nimesu i slavili 26:19 te smo ih nakon toga dobili još 13 puta. Jedan susret završen je neodlučeno, ali poraženi smo u 22 okršaja, od koji su mnogi bili za medalju. I moramo priznati, da nije bilo Francuza, kolekcija hrvatskim medalja bila bi znatno bogatija. Možda je najbolnije ono finale SP iz 2009., kad su nam u punoj zagrebačkoj Areni uzeli zlato. Prema tome, imamo im nešto za vratit!
Šetnja do polufinala
Naravno da ćemo danas na terenu gledati neka druga imena u odnosu na utakmicu prije 16 godina, ali neke stvari su ostale iste. Francuzi su i dalje stroj koji melje. Možda ne onako dominantno kao u vrijeme kada su je predvodili Nikola Karabatić, Thierry Omeyer ili Daniel Narcise, ali danas su tu nove velike zvijezde svjetskog rukometa i Francuska je s pravom uz Dansku svrstavana u krug najužih favorita za zlato.
Do četvrtfinala se gotovo nisu pošteno ni oznojili. U Poreču su u prvoj fazi s lakoćom dobili Katar 37:19, Kuvajt 43:19 te Austriju 35:27. I varaždinski dio priče u drugom krugu bio je savršen. Najprije su svladali Mađarsku sedam razlike, 37:30, onda Nizozemsku 35:28, te Sjevernu Makedoniju 32:25. Prvu i jedinu muku do sada imali su u četvrtfinalu protiv sjajnog Egipta gdje su slavili pogotkom u posljednjoj sekundi kao i Hrvatska. Tada je Luka Karabatić potegnuo s centra za veliko slavlje njegove momčadi. Arena Zagreb je očito pretplaćena na rukometne trilere pa se snimka gola pregledala koju minutu. No, na kraju su Francuzi došli tamo gdje im je i mjesto.
Na klupi Trikolora od 2020. godine je Guillaume Gille, a najveća opasnost prijeti crte.
Tu su prije svih kapetan, obrambeni specijalac, ali i napadač u kontri Luka Karabatić te sjajan napadački dvojac Nicolas Toutnat i Ludovic Fabregas. Realizacija im je gotovo savršena. No, ne smijemo pogleda usmjeriti samo prema stasitim dvometrašima na crti, jer s vanjskih pozicija nam prijete pravi ‘bombarderi’. Tu ekipu predvodi Dika Mem. On je prvi francuski strijelac na ovom prvenstvu s 42 pogotka od 59 pokušaja. Da nije bio ozlijeđen do pred samo prvenstvo, vjerojatno bi taj učinak bio i bolji. Ovako ga izbornik čuva koliko god je to moguće. Drugi teškaš iz te kategorije je Nedim Remili, ljevak koji igra na poziciji srednjeg vanjskog. Do sada je postigao 33 pogotka iz 46 udaraca što daje odličnih 72 posto.
Stroj bez mane?
Pa dobro, ima li ovaj stroj mane? Jesu li baš toliko nedodirljivi? Mnogi smatraju kako su vratari ‘Ahilova peta’ naših najdražih protivnika. Na vratima ih čuva dvojac iz Montpelliera, Remi Desbonet i Charles Bolzinger. Nitko od njih ne ulijeva takvo samopouzdanje momčadi kao veliki Omeyer zbog kojeg smo toliko kose počupali. U toliko očaja nas je bacio spomenuti Francuz da nam drago priznati da konačno nemaju neku ‘roletnu’ na golu.
Naravno, nešto se i pita naše momke. Hrvatske ‘ranjenike’. Nema igrača koji se ne žali na lakše ili teže ozljede – ruke, noge, mišića, lista. Mnogi hodaju kao Jeremija u Alan Fordu, ali ne odustaju. Ginu za najdražim im dres. Riskiraju teže ozljede, ali pomisao da kažu kako ne mogu nastupati im je gora od same boli. Prema tome, hrvatsko junačko srce uz 15000 glasnih navijača, uz Arenu u kojoj se od tolikog huka ‘osmog igrača’ ne može ni čuti zvižduk suca... Očito je to recept za pobjedu protiv nepobjedivog stroja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....