Pognutih glava naši su rukometaši napustili teren u Parizu.Poraz od Španjolske bio im je treći na olimpijskom turniru i to je značilo konačni kraj svim nadanjima. Skepsa, sumnja, pa čak i ismijavanje... Pa gdje su našli tog Dagura Sigurdssona? Po dobrom starom hrvatskom običaju krenulo je obezvrjeđivanje svega i svakoga. Preskup, neznalica, prevara...
Niti pola godine kasnije, Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva! Kako to? Nije to ni dramatično drugačija momčad nego ona iz Pariza. Izbornik je isti, stručni stožer također. Što se onda toliko moglo promijeniti, pa da Hrvatska odjednom može igrati finale Svjetskog prvenstva?
Sigurdsson je začepio usta svima ili da se izrazimo “uličnim” rječnikom: dokazao je da nije prevara! Nevjerojatnim taktičkim rješenjima prokrčio je svojim izabranicima put do Osla. Upalile su mu sve “nelogičnosti”... Turnir traje već pola mjeseca i nanizalo se tu odluka koje su većini na prvu nejasne. Ali Islanđanin ih je sve potkrijepio na terenu.
Počelo je silnim ozljedama. Druga utakmice protiv Argentine, Domagoj Duvnjak izašao je s terena šepajući. Nije izgledalo nimalo dobro. Objavljeno je kako je za kapetana turnir gotov. Ali onda – veliki preokret! “Zakrpili” su ga koliko – toliko i Dule je i dalje tu. Od reprezentacije će se oprostiti s medaljom oko vrata. Kraj kakav je apsolutno zaslužio.
Izmišlja rješenja
Potom i nova ozljeda Luke Cindrića. Natjeralo je to Sigurdssona da opet pozove Igora Karačića, ali i ukaže veće povjerenje debitantu Ivanu Pavloviću. Vidjelo se ipak kako to neće biti dovoljno, pa je Sigurdsson iznašao novo neuobičajeno rješenje. Ozljede su prometnule Matea Maraša u neizostavnog člana udarne sedmorke, a Ivan Martinović preselio je na poziciju srednjeg vanjskog. Zaigrala je Hrvatska tako s dvojicom ljevaka na vanjskim pozicijama. I upalilo je!
Kako je turnir odmicao postalo je jasno kako se ne možemo samo pouzdati u 6-0 obranu. Drugo rješenje je 5-1, a tu je na poziciji prednjega Islanđanin “izmislio” Marka Mamića. Prometnuo se on u hrvatskog specijalista za obranu. Očekivali bismo nekog agilnijeg na toj poziciji, ali Sigurdsson se odlučio za “krakatog” Mamića. I opet nije pogriješio...
U novi rizik upustio se protiv Slovenije kada je iz sastava protiv Slovenije izostavio Marina Jelinića. Vratio je tek oporavljenog Davida Mandića i igrao tako sa samo jednim lijevim krilom. To mu se baš i nije isplatilo jer se Mandić ozlijedio već u prvom poluvremenu, pa je do kraja utakmice morao igrati usprkos tome. Međutim, Jelinić se kasnije vratio, a vidjeli smo što je napravio Francuzima (7/7).
Hladni sjever
Taktika je bila i da minutažu dijele Filip Glavaš i Mario Šoštarić. Hrvatska ima dva vrhunska desna krila, pa je tako svaki dobivao po poluvrijeme. Promijenilo se u utakmici s Francuskom kada je Glavaš ipak ostao do kraja. Za svaku utakmicu Sigurdsson napravi barem jednu promjenu. Kombinirao je tako i s Tinom Lučinom. Protiv Islanda ga nije bilo, a onda ga je vratio te je u ključnoj utakmici s Mađarskom zabio četiri gola. Na koncu se dokazalo kako sve Sigurdssonove “monade” itekako imaju smisla. U hrvatske redove donio je dio hladnog sjevera, mirnoću i staloženost. I doveo nas na korak do vrha svijeta. Kako se sve okrene u pola godine...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....