Puno je emocija nakon pobjede protiv Francuske i plasmana u finale Svjetskog prvenstva.
- Egipat je očito bio samo loš dan, iako nismo imali ni sportske sreće, ali evo sad je sve došlo na svoje. Danas je išlo sve nas, iako nije kraj, ali imamo odmor tri dana odmora do utakmice. To je spektakl - počeo je Mateo Maraš pa nastavio:
- Idemo u Oslo i idemo do kraja! Kako je rekao Dule, kad bude teško sjetiti se da imate obitelj. Imamo ih van terena i na terenu i mislim da trebamo biti najponosniji ljudi na svijetu. Uz ovu publiku, uz ovaj ambijent... Ne znam koliko će ići aviona gore, koji aerodrom će još otvorit, di će sletit, ja nemam pojma.
Igor Karačić rekao je:
- Jako je teško bilo igrati u nastavku zbog presinga, oni su znali da nemaju što izgubiti. Znaju i da smo ozlijeđeni i da imamo problema, da nismo toliko svježi. Probavali su nešto, ali na kraju nisu uspjeli. Drago mi je da smo se kapetan i ja u našoj zadnjoj utakmici pred domaćom publikom oprostili s pobjedom.
Oproštaj?
- Definitivno. Ovo je bila moja pretposljednja utakmica za Hrvatsku, posljednja pred domaćom publikom.
Navijači?
- Odlično kao i uvijek! Prelijepo, a danas posebno. Hvala svim mojim Mostarcima koji su došli, puno ih se uputilo do Zagrebu... Ma ne znam, u šoku sam. Miješaju mi se emocije, još nisam svjestan što smo napravili.
Je li ovo najveća pobjeda?
- Svaka pobjeda za reprezentaciju je velika, ali kada ovako srušite Francuze je posebno.
Marin Šipić:
- Bitno da je finale tu i da spavamo s medaljom oko vrata. Brutalna utakmica, start, poluvrijeme. Ne znam koja ekipa je pobijedila Francusku s plus deset u prvom poluvremenu i natjerala ih na dva time-outa i da igraju 3-3 obranu do centra. To vam sve govori. Toliko smo ovo željeli i sve se nekako odlično skupilo. Atmosfera u dvorani i njihova nervoza.
Jeste na steroidima?
- Ha-ha, nismo, nismo. Mi smo samo luđaci koji žele dogurati do medalje. Posebno zato što je zadnjih godina rijetko tko vjerovao da možemo dogurati do finala i ovo ljeto koje je bilo katastrofa na Olimpijskim igrama, jednostavno vidiš da se smanjuje interes u cijelu ekipu. Mi smo svi bili svjesni koliko možemo i koliko smo dobri. S ovim rezultatom smo pokazali svima koliko vrijedimo i da smo još uvijek tu.
Što ste pričali na poluvremenu?
- Ako iti jedna ekipa može stići sedam razlike, to su Francuzi. Toga smo bili svjesni, to prvo poluvrijeme nam ništa ne bi značilo da nismo tako odigrali i idućih 30 minuta. Bio je imperativ da obrana ostane čvrsta, da im onemogućimo laki protok lopte u napadu, a isto tako da mi ne radimo greške u ofenzivi, jer oni uživaju u tim tehničkim greškama. Toliko su brzi.
Kuzmanović?
- Ima li potrebe? Samo upalite utakmicu i vidite što taj čovjek radi, ha-ha. Danas u rukometu nema dobre ekipe bez odličnog golmana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....