Bit ćemo iskreni. Nismo mislili da ćemo finale Svjetskog prvenstva u rukometu najavljivati s Hrvatskom. Nije da nismo željeli Sigurdssonove izabranike u finalu, ali sve ono što smo gledali na raznim turnirima ranije nije ulijevalo nadu. Ipak, nadali smo se da bi nekako opet mogli do odličja, ali stalno je ona jedna crna misao bila glasnija od svih. I evo joj sad, evo svima nama koji nismo očekivali hrvatske rukometaše s medaljom. Oni su vjerovali sami u sebe, nošeni paklenom Arenom i 15000 navijača.
Znate kad su znali da u njihovoj igri ima nešto? Kad su osjećali kako im samo malo fali da se sve kockice poslože?
Bilo je to nakon ispadanja s Olimpijskih igara u Parizu. Da, početkom kolovoza kad smo se s rukometašima oprostili već u grupnoj fazi. Kad su ih svi zaboravili, nakon ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....