Imam osjećaj kao da ću igrati, a ne da ću biti navijač – smije se i iskreno progovara Senijad Ibričić s druge strane telefonske linije dok odbrojava do (po)najveće partije u nogometnoj povijesti Bosne i Hercegovine, do utakmice generacije. Bivši član Zmajeva, koji je u nacionalnom dresu upisao 43 nastupa i četiri pogotka, u utorak će bodriti reprezentaciju u Zenici protiv Italije, u lovu na Svjetsko prvenstvo. Prvi put kad se to dogodilo, pak, nekadašnja "desetka" Zagreba i Hajduka je svemu svjedočila iz igračke kože jer je bio u kadru reprezentacije prije 12 godina, kada su trijumfom u Litvi isprintali vizu za Mundijal u Brazilu – pišu Sportske novosti.
– Uzbuđen sam i jedva čekam ovu utakmicu. Pribojavao sam se Walesa, ne odgovaraju nam takve ekipe, ali u ovom finalu sad nemamo što izgubiti. Otići na Svjetsko prvenstvo, pogotovo mi, kao mala država koja je prošla puno toga, to je "nešto drugo". Nitko od nas nije mogao vjerovati prvi put, bili su to najljepši trenuci u našim karijerama. Mogu misliti kako je sad igračima, jedva čekaju početak jer imaju priliku upisati se u povijest. Taj osjećaj se teško može opisati – u dahu govori 40-godišnjak, koji je i bio član ekspedicije na svjetskoj smotri prije 12 godina.
"Treba nam ovo, raja se ovdje previše napatila", rekao nam je poznanik iz Sarajeva nakon nokauta Walesa, a Ibričića smo, na tragu toga, odlučili upitati: što "fudbal" zapravo predstavlja "raji" u Bosni i Hercegovini?
– Ma... Previše! Kod nas je uvijek bilo svega i svačega, ali dolaskom pokojnog Ćire sve se podignulo. Sport ujedinjuje ljude, a pogotovo nogomet. Iako se prošlih godina skoro sve urušilo, opet smo bili dolje, ali sada imamo novu veliku priliku. Sve je opet živnulo. Nogomet je u Bosni i Hercegovini od ogromnog značenja, pogotovo ako uzmemo u obzir sva događanja koja su se zbila u državi u zadnjih 30 godina.
Jednako gladni Svjetskog prvenstva su i Talijani, koji su, također, zadnji put na turniru bili prije 12 godina u Brazilu. Prema pisanjima tamošnjih medija, ali i reakcijama igrača, kao i bivših istaknutih lica reprezentacije, oni svoju nacionalnu vrstu već vide "preko bare" ovoga ljeta. Nisu li, ipak, malo (pre)bahati? Što ovakvo podcjenjivanje znači za Bosnu i Hercegovinu?
– Nitko ne voli biti podcijenjen, ali, da se ne lažemo, nema ništa ljepše od toga, pogotovo kada proradi naš bosanski mentalitet i inat. Naravno, oni su favoriti, ipak je to Italija, ali, ponavljam, s moje strane, bilo mi je najljepše u karijeri kada me netko podcijeni jer onda proradi inat. Siguran sam da su igrali na puno većim i ljepšim stadionima, ali nisu svjesni što ih čeka! Nećemo se lagati, stadion nije ni lijep ni moderan, ali to je ono što imamo. Za nas nije bilo ljepšeg stadiona jer znamo kakva je atmosfera na Bilinom polju. Vidim što Talijani pišu o stadionu, vjerojatno su igrali na ljepšima, ali ovaj će sigurno pamtiti po najboljoj atmosferi. Rekao bih da su šanse 50:50. Talijana nije bilo na zadnja dva prvenstva, Gattuso nema puno ovakvog iskustva kao trener, pa vjerujem da imamo realne šanse.
‘On je taj‘
Ibričić nam je, pritom, iz prve ruke otkrio raspoloženje svoga kuma i najveće zvijezde Bosne i Hercegovine Edina Džeke. Bosanski "dijamant" blista i s 40 godina, u Walesu je pogotkom otvorio vrata preokreta i finala doigravanja, a sad preko leđa Italije, protiv države u kojoj je igrao čak devet godina, ima priliku otvoriti vrata drugog Svjetskog prvenstva za svoju domovinu.
– Čujemo se, naravno, u stalnom smo kontaktu. Spreman je i on je na ovo čekao. Znamo da su mu ovo možda i zadnje kvalifikacije u karijeri, a što je ljepše od ovoga? Potkraj karijere ima novu priliku za plasman na Svjetsko prvenstvo, a iako ima godina, on živi za ovu utakmicu. On je "taj". Uvijek smo imali dobrih igrača, sad imamo i vrhunskih mladih igrača, koji mogu napraviti velike karijere, ali Edin je taj koji je ispisivao povijest bosanskog nogometa. Svi u svijetu nogometa znaju za njega, kada kažu "Džeko", svi znaju za Bosnu i Hercegovinu. Ako je netko zaslužio, ne samo zbog nogometa, nego zbog života i svega što je prošao, da možda na ovaj način i završi karijeru, onda je to on.
Kapetan reprezentacije se proteklih godina nerijetko provlačio u kontekstu Hajduka, a iako je ta priča utišana, sugovornika nismo propustili pitati o trenutačnom stanju u splitskom klubu.
– Ha, žao mi je stvarno, ali to tako govorimo već 20 godina. Puno stvari se promijenilo nabolje, ali rezultatski se to ne da nikako. Ako ništa, Hajduk opet ima puno mladih i domaćih igrača, to je temelj za budućnost, nadam se da će oni biti spremni napraviti taj toliko iščekivani pomak.
Talijani se proteklih dana čude Bilinom polju, a u hrvatskom medijskom prostoru je proteklih tjedana dominirao Poljud. Rušenje ili obnova?
– Lako je reći, ali najbolje je napraviti novo. I u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Najljepše bi bilo da napravimo nove stadione, vidimo da je to staro. Što se tiče Poljuda, barem ga treba renovirati, znamo kakva je posjećenost na Poljudu i kakve su utakmice, bilo bi ružno da ostane takav – zaključio je Senijad Ibričić, a zatim i poručio: "Nadam se da se čujemo i nakon utakmice da proslavimo!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....