Završena je još jedna ligaška faza Lige prvaka, te smo doznali koje 24 ekipe će se od veljače do svibnja boriti za naslov europskog prvaka. Rasplet posljednjeg kola - u kojem se u isto vrijeme igralo čak 18 utakmica - bio je neizvjestan sve do samog kraja, a najdramatičnije je bilo u Portugalu, gdje je Benfica spektakularno prošla dalje zahvaljujući pogotku svog vratara Anatolija Trubina u osmoj minuti sudačke nadoknade na utakmici protiv Real Madrida.
Portugalski klub je tako na ljestvici završio ispred francuskog Marseilla zbog bolje gol-razlike, a nakon susreta trener Benfice, legendarni Jose Mourinho, priznao je da nije ni znao da im je potreban gol za prolaz, pa je pred sami kraj dvoboja pri rezultatu 3-2 počeo raditi izmjene kako bi zatvorio utakmicu.
- Nekoliko sekundi nakon izmjena rekli su mi da nam treba još jedan gol. Poludio sam. Pitao sam se zašto mi to nisu rekli ranije - iznenadio je tako navijače Mourinho.
Njegova izjava odmah je otvorila brojna pitanja o novom formatu Lige prvaka. Situacija u Portugalu pokazala je da završnica može biti odlučena uz mnogo sporednih kombinacija rezultata, dok momčadi same često nemaju sliku što im točno treba za prolaz.
Veći prihodi
Takvi trenuci sugeriraju da je novi format, iako je povećao broj utakmica i neizvjesnost u zadnjem kolu, također stvorio uvjete u kojima je praćenje bodovnog sustava i kalkulacija za prolaz mnogo kompliciranije nego prije.
Podsjetimo, novi format, koji je službeno uveden protekle sezone, donio je značajne promjene u odnosu na prethodni sustav. Do tada je Ligu prvaka činilo 32 kluba podijeljena u osam skupina s po četiri ekipe. Najbolje dvije momčadi iz svake skupine automatski su prolazile u nokaut-fazu, dok su trećeplasirani išli u Europsku ligu. Međutim, s novim formatom broj klubova u Ligi prvaka povećao se na 36, a model natjecanja više ne uključuje tradicionalne skupine. Umjesto toga, sve ekipe sada igraju u jednoj velikoj ligi, gdje svaka momčad odigrava osam utakmica (četiri kod kuće, četiri u gostima).
Osam najboljih ekipa na kraju ligaške faze ide izravno u osminu finala, a momčadi od 9. do 24. mjesta igraju doigravanje za preostala mjesta. Klubovi koji su završili između devetog i 16. mjesta ulaze u ždrijeb kao nositelji i imaju prednost domaćeg terena u uzvratnim susretima, dok su njihovi potencijalni protivnici, odnosno momčadi plasirane od 17. do 24. mjesta, nenositelji.
Jedan od glavnih razloga zašto su se iz UEFA-e odlučili na novi sustav natjecanja jest to što su povećanjem broja sudionika i broja utakmica željeli stvoriti više prilika za veće prihode od televizijskih prava, sponzora i prodaje karata. S obzirom na visoku potražnju za Ligom prvaka i njezinim utjecajem na globalnom tržištu, povećanje broja utakmica omogućuje UEFA-i da stvori značajne dodatne prihode za samu organizaciju, ali i klubove.
No, povećanje broja utakmica u europskim natjecanjima izazvalo je brojne kritike od trenera koji upozoravaju na preopterećenost rasporeda, jer s tolikim brojem utakmica dolazi do iscrpljujućih putovanja i problema s ozljedama. Posebice treneri klubova iz najjačih liga, koji redovito igraju u domaćim natjecanjima, kao i nacionalnim i europskim kupovima, izražavaju zabrinutost da bi moglo doći do umora i pada izvedbe u ključnim trenucima sezone.
Međutim, iza ovog novog formata zapravo stoji veći interes. Naime, novi sustav natjecanja rezultat je pritisaka najmoćnijih europskih klubova na UEFA-u, koja je pod prijetnjom stvaranja Superlige bila prisiljena osigurati veće prihode za klubove kroz širi broj utakmica i veći angažman najjačih timova. Ovaj potez UEFA-e tako je zapravo odgovor i izlazak u susret elitnim klubovima, koji su se nedavno pokušali odvojiti i stvoriti vlastito natjecanje.
Još jedan cilj bio je omogućiti da što više elitnih klubova ostane u natjecanju i dođe do osmine finala, a paralelno s time htjeli su smanjiti broj “manjih” klubova koji prolaze do te faze. Povećanjem utakmica svakog kluba sa šest na osam ostavlja se manje prostora za iznenađenje i daje elitnim ekipama veće šanse da osiguraju plasman u završnu fazu natjecanja. No, UEFA-i taj plan nije baš potpuno uspio kao što su planirali. Naime, iako “veliki” klubovi i dalje standardno osiguravaju mjesto među 24 najbolje ekipe, događa se da mnogi od njih završe ispod osmog mjesta, a time i u doigravanju.
’Mali’ se i dalje bore
Na primjer, prošle godine su Real i Manchester City morali igrati međusobni dvoboj za jedno od preostalih mjesta, što povećava šanse za eliminaciju “velikih” klubova već prije osmine finala. Ove sezone ispod osmog mjesta našli su se klubovi poput Reala, Intera, PSG-a, Juventusa, Newcastlea, Atletico Madrida, dok su u doigravanje prošli primjuerice Qarabag i Bodo/Glimt, a “ispod crte” ostali Ajax, Marseille, Napoli...
UEFA je također s novim formatom, kao što smo ranije spomenuli, željela postići da ligaška faza Lige prvaka bude dinamičnija i uzbudljivija. Prethodni sustav, u kojem su se odigravale četiri skupine s po četiri kluba, često bi omogućio da najbolji klubovi rano osiguraju prolaz, dok bi “manji” timovi bili brzo eliminirani te bi im često preostalo boriti se samo za Europsku ligu, čime bi se izgubila natjecateljska draž.
Novi sustav, u kojem sve ekipe igraju protiv više različitih suparnika omogućuje da se natjecanje zadrži napetim sve do zadnjeg kola, u što smo se mogli uvjeriti u utorak. No, pitanje koje se sada nameće jest koliko navijači, ali i igrači na terenu uopće mogu pratiti sve te kalkulacije i računice koje su im potrebne za prolaz.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....