Cablegate, afera senzor... Koji god naziv preferirali, priča oko famoznog senzora u lopti na Svjetskom prvenstvu dobila je novi nastavak kontroverzi tijekom utakmice četvrtfinala između Norveške i Engleske. Onaj prvi teško da je itko u Hrvatskoj zaboravio, kada nam je isti taj senzor ‘ukrao‘ izjednačujući gol protiv Portugala u završnim sekundama utakmice i poslao nas doma. Norvežani nam se nakon ove utakmice mogu priključiti u krugu reprezentacija koje se osjećaju zakinuto na ovaj ili onaj način, pišu Sportske novosti.
Kod izjednačujućeg gola Engleske u sudačkoj nadoknadi prvog dijela, izgleda kao da je lopta pogodila jedan od kabela pauk-kamere koja je iznad terena tijekom ispucavanja norveškog vratara i tako Englezima dala polukontru iz koje su postigli pogodak. Jude Bellingham je tada postigao svoj prvi gol na utakmici, a drugi je dodao na početku produžetaka, pa su Englezi s pobjedom 2:1 osigurali svoje mjesto u polufinalu. Najkontroverzniji dio cijele priče je što je FIFA potvrdila kako senzor nije zabilježio nikakav dodir, iako se vidi kako je lopta promijenila putanju nakon dodira s kabelom.
Sigurno se mnogi pitaju – kako je taj isti senzor osjetio vlas kose Igora Matanovića, ali nije osjetio čvrsti kabel napravljen od kevlara koji je očito promijenio putanju lopte? Odgovor potencijalno leži u samom načinu rada te tehnologije.
Kako prenosi Marca, senzor radi potpuno autonomno, bez oslanjanja na bilo kakav vanjski unos. Registrira udarce, vrtnje i vibracije 500 puta u sekundi, generirajući karakterističan šiljak svaki put kada ga nešto udari – stopalo, glava ili, teoretski, kabel. To se događa svake sekunde, bez iznimke. Senzor ne treba nikoga upozoriti da bi detektirao dodir.
Međutim, kako navode Španjolci: "Problem nastaje korak kasnije. Te se informacije moraju prenijeti s lopte putem radija do mreže antena postavljenih oko terena, koja u konačnici dostavlja podatke VAR-u. Drugim riječima, postoje dva različita procesa: jedan je osjećanje udarca (koji se uvijek događa unutar lopte), a drugi je odašiljanje i primanje tih informacija (što ovisi o pokrivenosti signalom na svakoj točki stadiona)."
Pauk-kamera i cijela njezina konstrukcija (zatezni kabeli, remenice, motori, metalne tračnice) vise na znatnoj visini, obično osjetno iznad točke gdje lopta leti u normalnoj igri, i daleko od perimetra antena koje su postavljene oko travnjaka. Ove vrste visećih metalnih konstrukcija upravo su stvari koje mogu generirati smetnje ili refleksije signala u ultraširokopojasnim radio-sustavima, tehnologiji koju ove lopte koriste za komunikaciju s antenama. Ne bi bilo prvi put da obližnja metalna masa stvori zonu sjene ili slabu pokrivenost za ovu vrstu prijenosa, naglašava Marca.
"Najšire prihvaćena hipoteza jest da je lopta osjetila kabel, ali paket podataka koji odgovara tom točnom trenutku mogao je biti izgubljen putem, upravo u području stadiona sa slabom pokrivenošću antene zbog smetnji same strukture kamere. Prekid signala – senzor je osjetio udar, ali ta informacija nikada nije stigla na odredište – vrsta slijepe točke na stadionu ili da se lopta nalazi izvan imaginarne kocke koja bi bila nacrtana pomoću trigonometrije svih kamera, ono je što bi moglo objasniti stvari koje druge teorije ne mogu. Za sada", zaključuju Španjolci.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....