Djetinjstvo provedeno u Nigeriji za Johna Maryja, današnjeg nogometaša Vojvodine, bilo je obilježeno nasiljem, stalnim osjećajem straha i dubokim vjerskim podjelama, koje su u jednom trenutku dovele njega i njegovu obitelj na sam rub smrti. Kako sam priznaje, cijela obitelj tada je bila suočena s mogućnošću pogubljenja zbog žestokog progona kršćana u toj zemlji.
Vjerski sukobi koji su krajem 20. stoljeća zahvatili Nigeriju posebno su teško pogodili područje Kadune, gdje je tada živjela Maryjeva obitelj. U razgovoru za Mozzart Sport vratio se u najpotresnije sjećanje iz djetinjstva, dan koji mu je, kaže, zauvijek promijenio pogled na svijet.
"Sjećam se svega, do najsitnijih detalja. Roditelji su me poslali u trgovinu, a putem sam vidio skupinu vojnika kako oštre noževe, zakrivljene pri vrhu, poput perzijskih. Mislio sam da se spremaju klati stoku, ali brzo sam shvatio da je riječ o nečem drugom. Prepoznao sam neke od njih, jer sam s njihovim sinovima igrao nogomet", počeo je Mary koji je rođen u Nigeriji, ali nastupa za Kamerun, pa nastavio:
"Sve trgovine bile su zatvorene. Izašao sam na glavnu cestu i vidio ljude kako voze kao bez glave, s imovinom vezanom za automobile. Vratio sam se kući i rekao ocu: "Izgleda da večeras nećemo jesti, sve je zatvoreno". Moj otac imao je jake političke veze, nazvao je prijatelje i ubrzo saznao što se sprema. No pala je noć i više se nismo mogli evakuirati. Živjeli smo u kompleksu od četiri vile. Najprije smo čuli vriske iz susjedne kuće, a zatim vidjeli kako su je zapalili s ljudima zatvorenima unutra. One koji su uspjeli pobjeći uhvatili su i pogubili. Sve smo to gledali kroz prozor. Znali smo da smo sljedeći", potresno će Mary.
"Ubrzo smo ih čuli na kapiji, kako viču i pozivaju na smrt. Nisu to bili samo muškarci, već i njihove žene: obitelji koje smo do jučer pozdravljali na ulici. Sljedeći prizor: moje dvije sestre, otac, majka s novorođenčetom u naručju i ja klečimo ispred kuće, spremni da budemo pogubljeni".
‘Ovo govorim da se oslobodim mržnje‘
Mary je objasnio zašto je tek godinama kasnije skupio snagu da o svemu javno progovori.
"Godinama nisam mogao pričati o tome, bilo je previše traumatično. Sada, dok govorim, oslobađam se boli koju nosim u sebi. Želim to skinuti sa srca i zato što me oslobađa mržnje prema drugim religijama. Ovdje nije riječ o muslimanima, kršćanima, pravoslavcima ili katolicima. Kao dječak sam naučio da političari koriste religiju kao sredstvo. Pravu moć nisi mogao imati ako te određene vjerske zajednice nisu podržavale. Poštujem ljude i njihova uvjerenja, ali nemojte meni govoriti u što moram vjerovati. Ne nakon onoga što sam vidio. Kad to proživiš tako mlad, više se ničega ne bojiš. Svi kasniji izazovi u životu nisu ni blizu takvog stresa. Znam da su ljudi na ovim prostorima prošli rat, ali ne govorim o bombama, nego o masakrima na ulicama i u domovima. Sve sam to vidio vlastitim očima."
Na pitanje kako su uopće uspjeli preživjeti tu noć, John Mary dao je kratak, ali snažan odgovor:
"Život nam je spasio jedan utjecajan čovjek iz muslimanske zajednice. Poznavao je mog oca i djeda i znao koliko je naša obitelj nekoć bila moćna. Doslovno nam je kupio život. Sljedećeg dana odvezli su nas natrag na istok i tako smo preživjeli."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....