Možda kad su tek bile izrečene, nije bilo jasno koliko su zapravo bile važne riječi Gorana Vučevića u srpnju prošle godine. Malo nakon što je na Poljudu postao sportski direktor u svom drugom mandatu, predstavljao je Vučević reprezentativno pojačanje Ivicu Ivušića. Slučajno ili namjerno, zapravo je svejedno, spomenuo je njegova vršnjaka s kojim se pratio još kroz kategorije mladih reprezentacija.
Kako god da gledali iz neke perspektive njegov drugi mandat, ako su te riječi ostale u ušima onih kojima su bile upućene i potaknule ih voditi se istaknutim primjerom, Vučević je s tih nekoliko rečenica napravio puno. Jer boljeg primjera, u kojem god smjeru gledali, teško ćete pronaći.
– Želim naglasiti jedno ime, Mario Pašalić. On mora biti primjer svim mladim igračima što znači biti igrač Hajduka. Prošao je cijelu školu, napravio veliki transfer i pokazuje iznimnu ljubav prema klubu. To je primjer – bile su riječi koje je Vučević izrekao sredinom srpnja prošle godine, a Mario nas je nastavio podsjećati koliko je bio u pravu.
Prošao sve zamke
Nekad nam se čini i da se premalo ili nedovoljno ističe kakva je veličina Mario Pašalić. Njegova igračka karijera nisu samo brojke i rekordi koje obara, njegova karijera je i odlika karaktera ljudske veličine. Rođenog pobjednika predodređenog za velike pozornice, na kojima iz sjene, tiho i kad je najvažnije, pa i najteže, preuzima glavnu ulogu i rješava one kolokvijalno zvane velikane.
Mario nikad nije bio tip koji se gura u prvi plan, onaj kojem je "ja" važnije od "mi", već onaj koji je svoje "ja" koristio za dobrobit svih "mi". I to je radio iz iskrenog altruizma, bilo da se radi o ljubavi prema Hajduku, bilo da se radi o obitelji i prijateljima, bilo da se radi o još mnogo čemu, a to je i odlika karaktera koja se većim dijelom ogledala kroz njegovu igračku karijeru.
Karijeru koja je imala zamke iz kojih mnogi ne bi pronašli izlaz i teške životne situacije kroz koje je prošao iz kojih je pokazao ogledalo karaktera i ljudske veličine. Slomilo bi i stijenu, kako ne bi i čovjeka, veliki obiteljski gubitak koji je Marija pogodio krajem prošle godine. Iznenadni gubitak oca Ivana, o čijoj bismo vam vjeri i podršci sinu još od malih nogu mogli pričati danima, kao i o njegovu bogatom duhu zbog kojeg je bio omiljen u mnogim društvima, čovjeku zbog kojeg je Mario ponajviše onakav kako vam ga danas opisujemo.
Pa je i s te strane razumno čuti riječi Atalantina trenera Raffaelea Paladina kojima je opisao Pašalića kao "velikog igrača i čovjeka". Tim riječima, ni manje, ni više, opisao ga je trener na postavljeno pitanje nakon još jednog povijesnog uspjeha Atalante koji nosi Marijev potpis. U povijesnim knjigama upisan je trofej Europske lige koji je Pašalić osvojio s Atalantom, a nije nikad bila tajna da Bergamo sanja i onaj korak više u Europi. Stoga je i vlasnik kluba Luca Percassi povukao paralelu s uspjehom u Dublinu s nadom da ga mogu i nadmašiti.
Atalanta je nakon izvedene "remontade" protiv Borussije Dortmund, koju vodi Niko Kovač, došla do osmine finala Lige prvaka. Bit će to još jedna od onih utakmica u Pašalićevoj eri u Bergamu o kojoj će se pričati i zbog čega će mu Atalantini ultrasi posvetiti poruke za vjernost i radost koju im je dao.
‘Božica‘ nije pala na tjeme
Možda se iz neke perspektive činilo teško stići Borussijinu prednost od 2:0 iz Dortmunda, s kojom se čekao uzvrat u Bergamu. Ali "Božica" nije pala na tjeme, ključala je i spremala preokret o kojem će se pričati. Kao pokazni primjer onoga što se sprema kolateralno je stradao Napoli u međuvremenu, a pokazao je Pašalić igrom i golom što će dočekati Borussiju.
Zanimljiv je i podatak da je u zadnjih pet utakmica u kojima je upisao minutažu tri puta zabijao i jednom asistirao, a jedina utakmica u kojoj nije zabio ili doprinio za gol bila je ona u Dortmundu. Pa je i to nadoknadio sad u Bergamu. Prvo golom koji je otvorio put u osminu finala, a onda sjajnom reakcijom koja je dovela do situacije iz koje će potvrditi da traje put Atalante u Ligi prvaka pobjedom 4:1.
A to je ona odlika na terenu o kojoj vam pričamo, koja je i odlika njegova karaktera. Ovako na prvu možemo se sjetiti kako je zabijao u karijeri, uz ranije spomenute Juventus i Napoli, još Manchester Cityju, Šahtaru, PSG-u, Manchester Unitedu, Barceloni, Liverpoolu, Milanu, Romi, Interu, Laziju, pa Španjolskoj i Nizozemskoj na reprezentativnoj razini, a, možda najvažnije, u Hajdukovu dresu kao senior i junior zabijao je Dinamu i Hrvatskom dragovoljcu, što ga je usmjerilo prema svim nabrojenim.
Zato i vjerujemo da smo uspjeli bar malo približiti zašto su one riječi Gorana Vučevića ljetos bile važne za mlade igrače Hajduka koji tek trebaju postati novi "pašalići". Jer, na koncu, uvjereni smo da nitko ne bi imao ništa protiv za više "pašalića" u nogometu i u životu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....