Tri sezone je nosio kapicu Enka, turskog prvoligaša, i kad se zna što je sve prije toga osvojio Paulo Obradović, ne čudi što ga je kolega Dražen Brajdić iz Večernjaka, kad nam se već Medo, kako ga od milja zovemo, javio za razgovor, upitao: Zbog čega je jedan takav igrač, dovoljno je spomenuti kako ste bili olimpijski pobjednik, zatim europski prvak, s Hrvatskom, ali i klupski, dva puta s Jugom i jednom s Olympiacosom, otišao u turski vaterpolo za koji se u klupskom smislu, na europskoj sceni, jedva i zna?
- To je za mene lagano pitanje. Otišao sam najviše iz financijskih razloga. Prije mene je tamo bio moj dobar prijatelj Damir Burić. On mi je to predložio. Prihvatio sam. Bilo je to nakon Olimpijade u Tokiju, 2021. godine. Shvatio sam da mi godine prolaze, imao sam tad 35 godina, pa sam promislio da će mi ondje biti lakše igrati. Prevario sam se. Nije mi bilo lakše jer je sve bilo na meni, jedinom profesionalcu u klubu. Morao sam biti kapetan pa i vođa puta, zabijati golove, oduzimati lopte u obrani i slično. Pitate ako sam ja bio jedini profesionalac, čime su se bavili moji suigrači? Svi oni su imali nekih svojih obveza, ili su radili, ili su studirali. Jedan dan bi došli na trening, drugi dan ne. S vremenom se i to počeo mijenjati nabolje. Tako je bilo kad sam odlazio - kaže Paulo.
Okrenuli smo ga da nam predstavi Turke, koji su naši suparnici u ponedjeljak navečer u beogradskoj Areni (20.30 sati/HTV2).
- Igrao sam s nekoliko njih koji su danas u reprezentaciji, u Beogradu na EP-u... Ma, oni su pravi potez napravili dovođenjem stranca za izbornika, Grka Konstantinosa Loudisa. Dok sam bio u Istanbulu, dok sam igrao tamo, non stop sam im govorio kako moraju ulagati u organizaciju i sustav, kako će napredovati ako dovedu ne samo strane igrače, već i trenere. Pomak se, eto, dogodio. Zatim, a to vidim danas, imaju duh reprezentacije. Prije ste imali klanove, na jednoj strani igrači Enka, na drugoj igrači Galatasaraya, najviše ih je bilo iz ta dva kluba. Sad se vidi kako su jedno. Louidis im je podigao samopouzdanje...
Hrvatska je i dalje veliki favorit protiv Turske.
- Iako su napredovali, nema još Turska taj kapacitet da nas ugroze. Nemaju ni nekog ekstra pojedinca. Imaju nekoliko igrača koji su plivački nezgodni, koji mogu pobjeći u kontra. Pokušat će oni što duže držati rezultatsku ravnotežu. Koliko će uspjeti, vidjet ćemo. Možda uspiju četvrtinu, dvije... Po meni je za njih već veliki uspjeh što igraju protiv Grčke i Hrvatske u drugom krugu.
Sjetili smo se kako je Josip Šutalo igrao za reprezentaciju Turske, pamtimo kako je uzeo ime Arslan (Lav) i kako je igrao na EP-u prije deset godina, koje se također igralo u beogradskoj Areni. Jesu li bilo pokušaja Turaka da privole tebe da igraš za njih?
- Bilo je. Ali, odmah sam im rekao kako neću pa dalje na tu temu nismo pričali. Mene je zanimala jedino naša reprezentacija.
Potom je dodao.
- Turska je sportska nacija. Imaju potencijal. Problem im je bio što te igrače nije imao tko razviti, dovesti na višu razinu. I sad kad su to napravili, kad su doveli Loudisa, došli su u situaciju da se nađu u drugom krugu. Možda će ovaj rezultat reprezentacije motivirati klubove u Turskoj, ne samo Galatasaray i Enka, da počnu ulagati i raditi više.
Nismo Meda pitali za komentar utakmice Hrvatska – Grčka, već kako gleda na uspjehe grčke reprezentacije u zadnje vrijeme. Dio karijere je proveo u kapici Olympiacosa. S njim je 2018. godine bio prvak Europe. Trijumf u domu PRO Recca. To se ne zaboravlja. Kvartet Hrvata je slavio. Hrvoje Koljanin je tad bio pomoćni trener, Josip Pavić na vratima, a na beku Andro Bušlje.
- S obzirom na to da su ondje radili još neki hrvatski treneri i igrali mnogi sjajni naši igrači poput Pavića i Bušlje, vjerujem da smo mi njima donijeli nešto tog pobjedničkog mentaliteta, vjere u sebe. Grčka ima sjajnu reprezentaciju. Ako mi ne uspijemo u Beogradu biti prvaci Europe, volio bih da to onda budu Grci.
Paula smo se sjetili u petak navečer kad je Stylianos Argyropoulos potpisao onaj sjajan pogodak protiv Hrvatske, šrauba za 9:11. Nismo se nakon toga pogotka uspjeli vratiti i izbjeći poraz (10:11), a takav potez je znao potpisati i Medo. Pamtimo 2015. i pogodak u Gružu protiv Szolnoka u Ligi prvaka.
- To me nije iznenadilo jer sam ja Argyropoulosa tome naučio. Da, kad sam igrao za Olympiacos on je bio mlad momak željan novih znanja i spreman na veliki rad. Bušlje mu je pokazivao obranu na dva metra. Zato je sjajan na beku. Ja ulaske na dva metra i ovakve udarce. Nek se zna kako je Argyropoulos prvi dolazio na trening i odlazio posljednji. Drago me je da je postao ovako dobar igrač. Ha, samo, ovi danas, tako i Argyropoulos, postižu ovakve pogotke šraubom s pet metara, a ja sam sa sedam i više – u svom stilu će razgovor zaključiti Paulo Obradović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....