Da nema Jadrana, dugo ne bi bilo ni titula u Splitu: prvaci otkrili kako su ‘razbili‘ jaku Mladost, u ovome je tajna...

Lakše je osvojiti titulu nego je obraniti. A ako ste već tri godine na tronu, e pa to je onda... poseban pothvat! Tri trofeja prvaka Hrvatske u nizu. Toliko ih ima Jadran. Priča dobiva na posebnoj težini, jer za titule u gradu podno Marjana u ovim olimpijskim momčadskim sportovima već se duže godina brinu jedino jadranaši. Ruku na srce, da nema izabranika trenera Jure Marelje, Split jako dugo ne bi imao prvaka Hrvatske u najpopularnijim sportovima; nogometu, košarci, vaterpolu, rukometu, odbojci.

Kakvu su to formulu osmislili na Zvončacu? Da su unatoč svemu, opet na tronu. Prijašnja dva naslova, stigla su nakon dvoboja s Jugom, a ovaj put titulu su obranili protiv Mladosti. I to uvjerljivo, s 3:0 u finalnoj seriji. S druge strane stajala im je momčad koju su mnogi na početku sezone proglasili prvim favoritom za naslov. Potpuno opravdano, jer najviše hrvatskih reprezentativaca, svjetskih prvaka, europskih i olimpijskih viceprvaka igra na Savi. Međutim, težak sastav na papiru, nije mogao ništa Jadranu.

Valja posjetiti za one koji su zaboravili kako je početkom ljeta 2024. godine, Mladost na financijskoj injekciji grada Zagreba dovela Luku Bukića, Josipa Vrlića, Konstantina Harkova, Franka Lazića, Antu Vukičevića, Matiasa Biljaku, Ivana Marcelića, Andriju Bašića, Ivana Buljubašića... I zato smo napisali da je Jadran prvak ‘unatoč svemu‘. Unatoč činjenici što je ostao bez petorice važnih igrača koji su se vratili na Savu, a uz to, financijski ‘poguranac‘ koji su mladostaši dobili od strane Zagreba je neusporedivo veći od onog koliko Split daje Jadranu. 

Četvrta sreća

Jasno vam je po imenima zašto su žapci bili prvi favoriti za mnoge trofeje, ali ne samo ovaj u Prvenstvu Hrvatske. No, mladostaši nisu ugledali niti jedan, a pored toga nisu igrali ni Ligu prvaka. Na drugoj strani, s one strane Marjana, jadranaši ne samo da su igrali Ligu prvaka, već su dosegnuli i četvrtfinale. Igrali su čak četiri finala ove sezone. Istina da su ih u Superkupu i Kupu nadigrali jugaši, a u borbi za trofej Premier Regionalne lige Radnički iz Kragujevca. Međutim, nekako je ovaj u domaćem prvenstvu popravio sve od prije. Uostalom, ipak je on najteži. Ne mislimo ovdje na samu gramažu, nismo ga vagali, već je titula prvaka Hrvatske ipak prestiž, a i donosi direktan plasman u Ligu prvaka.

Kako se diše nakon nove titule otkrili su nam igrači: Zvonimir Butić i Ivan Domagoj Zović, te sportski direktor Dejan Savičević. Prvo smo za pregled sezone upitali osobu bez koje mnogo stvari u Jadranu ne bi funkcionirale dobro. Rekli bismo, čovjek iz sjene koji drži konce.

Treća je u nizu. Je li se titula proslavila jednako slatko kao i ostale dvije?

- Svaki put je posebno, bez obzira na sve, svaki trofej ima specifičnu težinu i uvijek nam je drago, bez obzira na to što je već treći u niz. Ova titula je za Mislava Bezmalinovića, koji nas je prošlu godinu napustio. Za našeg legendarnog kapetana – počeo je Savičević.

Trofej koji je spasio sezonu?

- Uspješna sezona se mjeri trofejem, iako smo imali fantastičnu sezonu u kojoj smo igrali sva finala osim ovog u Europi, ipak je drugačije kad osvojite naslov.

Vrlo napeto finale, iako ukupni rezultat od 3:0 ne govori baš tako.

- Možda onima koji nisu pratili zvuči lako. No, oni koji su bili, znaju da je prva utakmica završila petercima, a i druga je bila uzbudljiva, iako smo dobili 9:7 u gostima. Mladost je imala 5:4, a mi smo preokrenuli na 9:5. Oni su pokušali stići u zadnjoj četvrtini došli na 9:7... A što reći o trećoj utakmici. Prava poslastica i puno preokreta. Golman Marcelić kreće i daje gol u zadnjim minutama, a Jerko 3 sekunde prije kraja zabija za titulu. Praktički, moglo je ići na jednu i drugu stranu.

Svakako. Kratka serija, ali nije bilo lako.

- Da, sve su to svjetski igrači i ovakve utakmice su najbolja promocija našeg sporta. Igrači su dali maksimum, istrošeni su od cijele sezone i igranja na četiri fronta, a onda vam za kraj dođe najbitnije finale. Čestitke i jednima i drugima, jer sezona je duga, posebno reprezentativcima.

Spoj mladosti i iskustva

Tamo negdje u listopadu 2024., Mladost je etiketirana kao prva momčad za titulu, ali to nisu ostvarili.

- To su momci koji imaju puno osvojenih medalja u svojoj riznici. Nekolicina njih je do prošle sezone igrala u Jadranu i s nama osvojila isti trofej. Sve su to šampioni, ali to je draž sporta. Ne mora značiti da će slaviti jači na papiru. Isto kao što je Jug pobijedio nas u Kupu.

Od ove sezone uključeno je više mladih igrača u rad s prvom momčadi. Jeste li zadovoljni s njima?

- Moram pohvaliti sve uzraste Jadrana. Mlađi juniori su osvojili Prvenstvo Hrvatske, to je U17 kategorija, onu su prvaci. Ima tu nekolicine vrlo vrlo zanimljivih igrača, ali morate znati da je taj proces odrastanja igrača jedan dugotrajan proces gdje svi moraju imati strpljenja, od trenera, ljudi u klubu i naravno samog pojedinca. No, mislim da je tim mlađim momcima posebna čast dijeliti svlačionicu sa svjetskim igračima.

Ostaje li žal zbog nekih nesretnih okolnosti u Ligi prvaka? Posebno ona druga utakmica četvrtfinalne faze, u gostima protiv Marseillea, kada je redove Jadrana poharala viroza?

- Ne možete nikad računati da će svi igrači biti na raspolaganju i zdravi. Igramo na četiri fronta i nikad ne znamo kada će se desiti taj vanjski faktor. Uvijek se dogodi, samo je pitanje u kojem dijelu sezone. Ne možete to predvidjeti. Zadovoljni smo i nadamo se da će grad Split i Županija prepoznati našu kvalitetu i pružiti nam financijsku pomoć. Mi smo pravi promotori naše regije, ne samo u Hrvatskoj, Regionalnoj ligi, već i u Ligi prvaka. Ove godine pretendiramo na nagrade koje smo osvojili i prošle, kao najbolji kolektivi u Županiji i Splitu – zaključio je Dejan Savičević.

Tri u nizu

Zastor za klupsku sezonu je spušten, ali za reprezentativce ono pravo tek slijedi. Svjetsko prvenstvo u Singapuru na rasporedu je u drugoj polovini srpnja. Jasno, prije toga slijede pripreme, kao i svako ljeto. Ništa staro, ništa novo za Barakude. Jedan od njih je i Zvonimir Butić koji se navikao na samo dvadesetak dana godišnjeg. Malo putovanja, boravka s obitelji, prijateljima i djevojkom i već su na programu obaveze pod reprezentativnom kapicom. No, zna se da je čast igrati za svoju državu i rijetko koji sportaš se žali na manjak slobodnog vremena zbog reprezentativnih obaveza. Ipak su to najslađe utakmice.

- Navikli smo – jasno će Butić koji je drugi finalni susret jedva odigrao. Mogli ste primijetiti crne trake na njegovim leđima, a samo je čudo kako se našao tada u bazenu.

- Dan prije utakmice me uštekalo u leđima, doslovno sam bio nepokretan. Išao sam kod kiropraktičara, pa uz pomoć našeg fizioterapeuta Kristijana Cvitana i tableta, uspio odigrati.

Kako se slavilo?

-  Prvu večer smo išli na večeru, nakon toga smo slavili u gradu. Već smo sljedeći dan opet bili skupa, na utakmici Hajduka na Poljudu protiv Rijeke. Nakon toga smo spontano otišli na piće i pričali, jer nismo baš uspjeli večer prije.

O čemu se pričalo?

- O cijeloj sezoni, dojmovima nakon svega, ali najviše smo se takli činjenice da smo uzeli tri titule za redom. To nije mala stvar. Posebno što se momčad mijenjala kroz sezone, pogotovo u ovoj gdje je pola prošlogodišnje ekipe otišlo u Mladost.

Trofej koji je spasio sezonu?

- Prvenstvo je daleko najbitniji trofej i osigurava Ligu prvaka. Mislim da smo i u Europi napravili iskorak, bili smo konkurenti, nažalost falilo je zdravlja da budemo u konkurenciji za Final Four. I sva ta finala prije: Kup, Superkup, Regionalna liga, jednostavno nismo bili pravi. Možda malo prođe kroz glavu, ostaje žal za nekima. Nije bilo lako doći u ovo zadnje finale nakon svega, moglo je završiti tako da smo cijelu sezona drugi. No, na kraju jedna odlična sezona – zaključio je Zvonimir Butić.

Odlična kemija

U sličnom smjeru je krenuo i njegov suigrač, Ivan Domagoj Zović.

- Pobjeda u seriji od 3:0, onako dosta uvjerljivo. Da nam je netko rekao to na početku sezone, da ćemo ovako nadigrati Mladost, vjerojatno bi se ljudi smijali – iskreno će Zović koji je nastavio:

- Ne kažem da nismo očekivali pobjedu, ali osobno sam mislio da će biti napetija serija. Prvaci tri godine za redom, ovo je baš neka dinastija. Ponosan sam do neba, svaka čast svim igračima i stožeru.

Ovako kad gledamo izvana, dojam je da je unutar ekipe jedna zdrava atmosfera?

- Da, prava je kemija među nama. Cijelu sezonu nije bio nit jedan incident u svlačionici, a igrao sam u mnogim klubovima i zna se dogoditi, ali u Jadranu ove sezone nije bilo toga. Klapa smo i to vam pomogne, da neku dodatnu razliku.

Jedan ste od onih koji ima najveću minutažu. Stalno ste u vodi. Koliko je za vas bila naporna sezona?

- Iskreno, navikao sam, ali je iscrpno. Rano sam počeo igrati cijelo vrijeme, već s 18 godina. Treba imati energije i morate biti dobro fizički pripremljeni, pogotovo za ovaj novi vaterpolo i nova pravila koja nas očekuju s više napada i kontakta, morat ćemo se prilagodit. Bila je jako teška, meni možda fizički i ona prije dvije godine, kad smo prvi put uzeli titulu. Ritam je takav da igrate dva puta tjedno, zbog Lige prvaka. Svaka utakmica je jaka, a dodatno otežavajuća okolnost je što nam je roster ove sezone bio skraćen. Marin Tomasović je operirao koljeno, Jere je cijelu sezonu igrao s ozlijeđenim ramenom. I onda kad pogledate, unatoč svemu, pobijedite Mladost u finalu. Ovo je baš uspjeh.

Ostaje li žal za nekim od trofeja?

- Ruku na srce, da, izgubili smo tri finala. Meni je žao najviše zbog Regionalne lige, jer bi to bio prvi takav trofej za Jadran, ali nije sramota izgubiti od Radničkog koji je doveo pola srpske reprezentacije, pola onih igrača koji su osvojili zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu. No, s titulom prvaka Hrvatske smo nadoknadili sve poraze od prije. Iako je bilo teško, jer cijelu sezonu igrate dobro, a nema rezultata. Pariš lud kad pričaš sa strane.

Kakvi su planovi za odmor?

- Dugo još neću u bazen, ali ostat ću fizički aktivan kroz teretanu i padel. I past će neko putovanje – zaključio je Ivan Domagoj Zović.