Srbija i Mađarska. To su dvije reprezentacije koje će igrati za zlato na Europskom prvenstvu u Beogradu. U borbu za broncu će Italija i Grčka, a oba susreta na rasporedu su u nedjelju.
Današnje drugo polufinale, ovo kasnije, u 20.30, bilo je rezervirano za domaćina, odnosno dvoboj Srbije i Italije. To je ona utakmica za koju smo se nadali da ćemo u bazenu gledati Hrvatsku... No, izabranike Ivice Tucka uvjerljivo je nadigrala Italija u 6. kolu (13:10), ili jasnije napisano, u direktnom okršaju za polufinale.
Nabrijavali su se Srbi na nas. Čak toliko da su i tajno navijali za Barakude, samo da igramo jedni protiv drugih. Ipak, tu ‘ulaznicu‘ je uzela Italija koju su Srbi potopili u Beogradskoj areni sa 17:13. Na oduševljenje brojne publike. Njih oko 12 tisuća koliko može primiti Arena za ovo EP.
Na kraju pobjeda, dojam da je ostvarena bez muke, iako je domaćina uhvatila panika na pola susreta. Naime, krajem druge četvrtine ostala je Srbija bez kapetana! Crveni karton je dobio Nikola Jakšić. I onda je krenula ‘pobuna‘ na tribinama. Tko zna koliko je decibela bilo u Areni, samo znamo da nas malo i uši bole. I uvjereni smo da bi to bilo još glasnije da je s druge strane bila Hrvatska.
Dobro, dobro, nećemo više o Barakudama. Samo eto... žao nam je što su naši reprezentativci već kod kuće. Međutim, s obzirom na prezentirano u Beogradu, u polufinalu im nije bilo mjesto.
Spomenuli smo glasno navijanje srpske publike. A što se viče u Beogradu? Uglavnom samo ‘Srbija, Srbija...‘. Uz to se još zviždi, plješće, dere, ali nema nekih posebnih navijačkih povika.
Nema ni navijačkih, domoljubnih pjesama. Kad bi Srbija zabila gol puštale bi se strane pjesme. Primjerice: ‘Life is life‘, ‘We will we will rock you...‘ ili ‘I‘m so excited‘. I tako je od početka ovog EP-a u Beogradu. Nemojte nas krivo shvatiti. To su odlične pjesme, ali krivi je trenutak i pomalo čudno.
Zamislite da su se u Spaladium Areni 2022. godine nakon golova hrvatskih vaterpolista puštale spomenute stvari, a ne ‘Dalmacijo, moja ružo procvala...‘ ili ‘Poljubi zemlju po kojoj hodaš...‘ i ostalo što je bilo na repertoaru. A tek u Areni Zagreb prošle godine na Svjetskom prvenstvu u rukometu. Od ‘Ruže Hrvatske‘ do ‘Ako ne znaš što je bilo...‘. Teško da bi se tako dobre atmosfere mogle postići bez naših navijačkih ili domoljubnih pjesama.
I eto, Srbi slave, a svira ‘Life is life‘. A nama u glavi Maradona kako se zagrijava na terenu. Vjerojatno je razlog taj što Srbi ni nemaju toliko pjesama o svojoj domovini kao mi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....