Jadran je prvak, a splitskom vaterpolu prijeti potop? ‘Pitanje je koliko još možemo izdržati, sve teže držimo korak‘

Jadran prvak! Nije ništa novo... Dominiraju splitski vaterpolisti. Najbolji su u Hrvatskoj. I da, očekivao bi čovjek kako je na vrhu atmosfera sjajna, cilja se europski iskorak, apetiti rastu... Kad ono – sasvim druga priča. Štoviše, i naslov na ovaj tekst je pomalo dramatičan. Ma i nije pomalo, ajde. Sasvim je dramatičan. Tvrdi nam to Adrian Ježina, predsjednik kluba.

Kako nam je sažeto pojasnio na početku razgovora: sada se lomi hoće li vaterpolo ostati jak u Splitu, napraviti daljnji iskorak prema Europi ili pasti u kvaliteti i vratiti se u hrvatsku prosječnost? A od tamo će ga opet biti teško dignuti...

No, krenimo redom. Stvar je raspodjele gradskih sredstava kojima se podupire sport.

- Grad Split je u posljednje vrijeme napravio vidljiv iskorak i povećao izdvajanja za vrhunski sport. Cijenimo to i smatramo da je to jako važan korak naprijed. Ali baš zato mislimo da je sada pravi trenutak da se o tom razgovara. Argumentirano i dobronamjerno. Treba razmišljati o tome kako sustav dodatno razvijati.

Želi naglasiti jednu stvar.

- Ovo nije istup protiv Grada, dapače. Riječ je o pokušaju da se javnosti i donositeljima odluka objasni zašto povećanje sredstava, iako značajno, još uvijek nije dostatno za dugoročnu stabilnost i kontinuitet vrhunske sportske izvrsnosti u Splitu.

Dokazao se Jadran kao sportski kolektiv koji donosi rezultate. I to na najvišoj razini.

- Mislim da je važno da javnost to jasno razumije. Jadran danas predstavlja vrhunsku sportsku razinu, ne samo u vaterpolu nego i u kontekstu splitskog sporta u cjelini. Jadran je jedini splitski klub koji je od 2005. godine osvojio seniorski klupski naslov državnog prvaka. Jadran ostvaruje zapažene rezultate u svim kategorijama – od muške i ženske seniorske ekipe do omladinskog pogona. Redovito smo u konkurenciji za najbolji sportski kolektiv grada Splita i Dalmacije, što potvrđuje kontinuitet rada, a ne jednokratni uspjeh.

Taj podatak sam po sebi dovoljno govori o kontinuitetu, razini i zahtjevnosti rezultata koje klub ostvaruje.

Bogata je povijest splitskog kluba.

- Ako gledamo i povijesno Jadran je jedan od najvećih sportskih klubova u Splitu i Hrvatskoj. Osvojili smo deset naslova prvaka u bivšoj državi, dva puta Kup prvaka Europe, a prvi međunarodni klupski trofej za Republiku Hrvatsku upravo je osvojio Jadran. Posebno mjesto u povijesti ima naslov prvaka Europe 1992. godine, koji je na splitskoj Rivi slavilo više od 50.000 ljudi. To nije bila samo sportska pobjeda, nego događaj koji je obilježio jedno vrijeme i jedan grad. Danas, kada pogledamo ploče s olimpijskim medaljama na Zapadnoj obali, vidimo da upravo vaterpolisti nose gotovo trećinu svih odličja, a znatan dio tih sportaša prošao je kroz Jadran. To je rezultat dugogodišnjeg sustava, a ne slučajnosti.

Nedostaje bazena

Gorući problem splitskog sporta godinama je već infrastruktura. Pisalo se naveliko o nedostatku dvorana, odnosno termina. Puno je zainteresiranih, ali slobodnih termina jednostavno nema i vlasti su onda prisiljene „žonglirati”. Međutim, osim dvorana nedostaje i bazena. Velika je gužva na Poljudu i Zvončacu. S druge strane, u Zagrebu su konkretno krenuli u rješavanje ovog problema.

- Infrastruktura je temelj svakog sportskog sustava, a u vaterpolu to posebno dolazi do izražaja. Nažalost, Split u tom segmentu već dulje vrijeme zaostaje, osobito u odnosu na Zagreb. U posljednjih tridesetak godina Zagreb je izgradio ili obnovio više zatvorenih bazena i stvorio infrastrukturne uvjete koji omogućuju nesmetan rad vrhunskog sporta, ali i masovnog sporta, škole plivanja i rekreacije. Split, s druge strane, i dalje nema dostatan broj bazena koji bi mogli zadovoljiti potrebe svih korisnika.

Natkrio se, doduše, bazen na Zvončacu. Ali grad se širi i trebat će toga još. Na primjer, djeci koja žive na Kili nije lako dolaziti na treninge u Poljud. I tu je opet nadmetanje sa Zagrebom koji je posljednjih godina obnovio ili izgradio tri bazena, dok se u Splitu osim natkrivanja Zvončaca u tom pogledu nije napravilo ništa već desetljećima.

- Natkrivanje bazena Jadrana na Zvončacu bio je važan i pozitivan korak, ali Splitu kronično nedostaje barem jedan ozbiljan kompleks sportskih bazena, osobito u istočnom dijelu grada. Takav objekt ne bi služio samo vrhunskom sportu, nego i školama, rekreativcima i građanima. Bez adekvatne infrastrukture teško je dugoročno planirati razvoj sporta, bez obzira na kvalitetu ljudi i rezultate koje ostvarujemo.

Puno se pažnje u radu kluba ulaže u rad s djecom.

- To je srž svega što radimo. Jadran nije samo seniorski klub koji se bori za trofeje, nego prije svega odgojno-sportska institucija. Kroz klub su tijekom desetljeća prošle generacije Splićana. Danas u Jadranu kontinuirano trenira više od 200 djece različitih uzrasta. Ta djeca ovdje ne uče samo plivati ili igrati vaterpolo – uče disciplinu, odgovornost, timski rad, poštovanje prema suigračima, protivnicima i autoritetima. Naš cilj nije da sva ta djeca postanu vrhunski sportaši. Cilj nam je da iz kluba izađu kao zdravi, samouvjereni i odgovorni ljudi. Ako netko od njih kasnije postane reprezentativac ili olimpijac, to je veliki uspjeh, ali jednako nam je važno da iz Jadrana izađu dobri studenti, liječnici, inženjeri i roditelji. Vrhunski klubovi nisu samo sportski rezultat, nego i alat međunarodne promocije grada, identitetski kapital i platforma za razvoj mladih sportaša koji ostaju vezani uz Split, dakle ulaganje u društvo u cjelini. Split danas ima tri vaterpolska kluba i svi oni imaju svoju ulogu u sportskom sustavu grada. Nužno je jasno razlikovati opću potporu sportu, koja pripada svima, od ciljanog ulaganja u klubove koji godinama nose vrhunsku, međunarodnu razinu i kontinuitet, te prepoznatljivost grada Splita.

Konkretno, možemo konstatirati kako Mladost ima veći budžet od Jadrana. Onaj zagrebačkih muških HAVK i ženskih ŽAVK vaterpolo klubova je poprilično veći od 2 milijuna eura, a splitskog kluba koji u svom klubu pokriva muški i ženski dio je ispod dva. Razlika od cca 30%. I opet je Jadran prvak! Nije Zagrepčanima pomogla ni jaka potpora Grada Zagreba.

- Jadran danas pokazuje da se u Splitu može raditi kvalitetno, planski i uspješno, čak i u ograničenim uvjetima. U tom smislu, mi se ne doživljavamo kao klub koji traži poseban status, nego kao primjer da je sportska izvrsnost u Splitu moguća i održiva ako postoji kontinuitet i jasna vizija.

Vrhunski rezultati

U raspodjeli „kolača” Ježina skreće pažnju i na razlikovanje potreba pojedinačnih i kolektivnih sportova. Kako kaže, nije isti trošak na put poslati jednog sportaša s trenerom i momčad od 20 igrača s trenerima koji svako drugi tjedan putuju na gostovanja. Broj utakmica pomnožite s brojem  uzrasta i dobiva se veliki iznos koji je nužan kako bi se to „servisiralo”.

- Mislim da je to iznimno važno jasno reći. Grad treba poticati sportsku izvrsnost i u pojedinačnim i u kolektivnim sportovima, ali njihove potrebe nisu iste i ne mogu se promatrati na isti način. Ima nevjerojatnih individualnih sportaša koji sun a ponos grada i koje sigurno da treba ispratiti I pomoći u radu. Kad pričamo o izvrsnosti pojedinačni sportovi najčešće se oslanjaju na talent pojedinca, rad s manjim stručnim timom i relativno ograničene operativne troškove. U takvim sportovima se financiranje te izvrsnosti često postići sinergijom nekoliko institucija pa uz klub i grad budu I nacionalni savezi a nekad I HOO. Grad često izravno pomaže sportašima koji postižu vrhunske rezultate i to je ispravno.

Ježina ističe kako je ključno prepoznati one koji ostvaruju rezultate u kontinuitetu.

- Kolektivni sportovi imaju izrazitu odgojnu i socijalnu vrijednost. Kroz timski rad, odgovornost prema suigračima, prihvaćanje različitih uloga te zajedničko nošenje uspjeha i neuspjeha, mladi sportaši razvijaju vještine koje su iznimno važne i izvan sporta – suradnju, disciplinu, toleranciju, ustrajnost i poštovanje zajedničkog cilja. Istodobno, kolektivni sportovi donose i šire društvene benefite. Oni stvaraju snažan osjećaj pripadnosti, identiteta i zajedništva, povezuju generacije i često postaju prepoznatljivi simboli grada ili zajednice. Upravo su takvi klubovi, poput Hajduka, KK Splita ili Jadrana, desetljećima nositelji identiteta i sportske prepoznatljivosti Splita.

Dakle, logika je da nije isto financirati momčadski i individualni sport.

- Momčadski su po svojoj su prirodi znatno financijski zahtjevniji. Oni podrazumijevaju veći broj sportaša, stručne stožere, omladinske pogone, infrastrukturu, natjecanja i dugoročne cikluse rada. Ilustracije radi vaterpolu je potrebno 10 puta veći proračun od plivanja da bi bio konkurentan u izvrsnosti i držao rezultat. Upravo zato njihove potrebe treba jasno odvojiti i sustavno planirati. To ne znači da je jedan oblik sporta važniji od drugoga, nego da zahtijevaju različite modele potpore kako bi oba segmenta mogla biti uspješna.

Ježina za budućnost predlaže promjenu omjera. Grad Zagreb je za 2025. godinu namijenio 80 posto izdvajanja za kolektivne, a 20 posto za individualne sportove.

- To je dobar pokazatelj. Slično će biti i 2026 a tu postoji i desetljeće iskustva u tom segmentu. U Splitu se po prvi put u 2026 dodaju individualni sportovi u taj segment izvrsnosti. To je sigurno dobra odluka i pravi put. Koji će konačni omjer podjele biti ostaje za vidjeti ali sigurno je da uz neke splitske specifičnosti treba ispoštovati različitost financijskih potreba za kolektivnih naspram individualnih sportova.

Sustavni rad

Potrebno je pronaći novi model.

- Smatramo da je važno da Grad Split jasno definira strateške prioritete. Kao što je prirodno da se prepoznaje uloga Hajduka kao simbola grada, jednako je važno realno sagledati i druge velike kolektive koji nose kontinuitet vrhunskog sporta, poput KK Splita. Uz to, Grad treba jasno definirati i sportove u kojima se izvrsnost ostvaruje kroz pojedince - jedrenje, atletiku, borilačke sportove, plivanje i druge – te za njih osmisliti adekvatne, ciljane modele potpore. Nije riječ o suprotstavljanju sportova ili klubova, nego o jasnom razdvajanju potreba i odgovornom upravljanju resursima. Kada se to napravi, svi mogu dobiti više, i kolektivni sportovi koji nose identitet grada, i pojedinačni sportaši koji svojim rezultatima promoviraju Split na svjetskoj razini.

Jadranov novi uzlet krenuo je prije gotovo jednog desetljeća. Okupila se skupina sposobnih ljudi, spremna pomoći klubu. Konkretno, donijeti mu stabilnost i novac kako bi se mogao vratiti na staze stare slave. I uspjeli su, to je sasvim jasno. U takvim ulogama novac je potrebno „izmisliti”, biti sposoban privući kapital u klub.

- Mi smo se u Jadranu kao skupina bivših igrača i sportskih djelatnika okupili prije devet godina. Trebalo nam je više od pet godina sustavnog rada, često volonterskog, ali s puno entuzijazma, da klub ponovno dosegne vrhunsku razinu. To jasno pokazuje koliko je vremena i stabilnosti potrebno da bi se izgradio ozbiljan sportski projekt. 

Ne žele se u Jadranu u potpunosti osloniti na Grad...

- Nije ideja da sve ide automatski na javan novac. Potrebno je imati kompetencije, znanja na neki način izvrsnost i u upravljačkim strukturama klubova. Neovisno Koliko su ti pojedinci ili klubovi važni za grad prijedlog je da se recimo definira da sustavi potpore za ovakve sportove budu npr. 50 posto proračuna kluba, a da se za ostatak vodstvo klubova mora pobrinuti samo.

Nekoliko je klubova u Splitu koji se izdvajaju od ostalih. Prvenstveno tu mislimo na Hajduk, KK Split i Jadran. Ježina ističe kako bi bilo dobro izdvojiti one koji postižu vrhunske rezultate.

- Grad Split ima ograničen proračun i toga smo potpuno svjesni. Upravo zato smatramo da je važno jasno razlikovati opću potporu sportu, koja je nužna i vrijedna, od ciljanog ulaganja u vrhunsku izvrsnost. Uz sredstva koja se raspodjeljuju kroz Splitski savez sportova, Grad bi trebao jasno prepoznati manji broj klubova od posebnog interesa za Grad, klubove koji imaju povijesnu, identitetsku i međunarodnu težinu, te im osigurati stabilniju i konkurentniju razinu potpore.

Ne bi takav model bio velika novost jer u nekim gradovima već postoji. Zagreb u tome prednjači.

- Da, sustavi potpore vrhunskoj sportskoj izvrsnosti već postoje u drugim hrvatskim gradovima, ponajprije u Zagrebu, dok Split u tom segmentu trenutačno objektivno zaostaje. Riječ je o modelima koji su rezultat dugoročnih strateških odluka, a ne kratkoročnih mjera. Trošak rada na vrhunskoj razini u sportu u pravilu je jednak, bez obzira provodi li se u Zagrebu, Splitu ili u inozemstvu. Stručni kadar, natjecanja, putovanja i organizacija rada imaju slične financijske zahtjeve u svim sredinama. Upravo zato je nužno da financijska potpora klubovima u Splitu bude konkurentna, ako se želi zadržati kontinuitet izvrsnosti.

Sasvim je jasno i kako se Split ne može mjeriti sa Zagrebom što se proračuna tiče.

- Svjesni smo da se Grad Split, kao manji grad, ne može u apsolutnim iznosima mjeriti s proračunom Grada Zagreba i da ukupna izdvojena sredstva teško mogu biti jednaka. Međutim, trenutačna stavka proračuna namijenjena vrhunskoj izvrsnosti – koja je u 2025. godini iznosila oko 400.000 eura, a u 2026. je povećana na približno 900.000 do 1 milijun eura – tek je početni korak.

Nije dovoljno

Primjer postoji, samo ga treba prilagoditi mogućnostima.

- Pogotovo kad znamo da će se iz toga financirati svi vidovi izvrsnosti, dakle kolektivni sportovi te individualni olimpijski i neolimpijski sportovi dok npr. u gradu Zagrebu se financiraju samo kolektivni sportovi od interesa Grada. Dugoročno gledano, ta bi se sredstva trebala postupno, ali višestruko povećavati, ciljano prema razini od nekoliko milijuna eura, uz usklađivanje s inflacijom. Za ilustraciju modela, a ne kao mjerilo za Split, Grad Zagreb danas za programe izvrsnosti izdvaja oko šest milijuna eura godišnje. Ključno je pritom da se financiranje ne promatra kroz postotne udjele u gradskom proračunu, nego kroz stvarne iznose potpore po klubu. Upravo zato smatramo da bi rješenje bilo u tome da se Grad Split na temelju jasnih kriterija kao uspjeha, tradicije, programa i sl. odluči za manji broj klubova od posebnog interesa za Grad i tim klubovima participira u financiranju na konkurentnoj razini, po uzoru na uspješne sredine.

Naposljetku, evo i koliko je Grad Zagreb dao svojoj Mladosti.

- Grad Zagreb kroz svoj Sportski savez, kao i dodatno putem gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, u 2026. godini osigurava 1.224.800 eura za muški vaterpolski klub te dodatnih 272.350 eura za ženski vaterpolski klub, što ukupno iznosi 1.497.150 eura javnih sredstava. S obzirom na to da u okviru jedne pravne osobe VK Jadran djeluju i muški i ženski pogoni, takva je usporedba najprimjerenija. U Splitu, VK Jadran će iz sredstava Splitskog saveza sportova i Grada ukupno dobiti oko 640.000 eura za muški i ženski pogon. Riječ je o značajnim sredstvima i na njima smo zahvalni, ali ona, nažalost, nisu dostatna za dugoročno održavanje kontinuiteta vrhunskih rezultata.

Zaključak je, dakle, da Zagreb izdvaja dva i pol puta više sredstava za Mladost nego što Split izdvaja za Jadran. Zagreb je sam po sebi veće gospodarsko središte u koje je lakše privući sponzore. Međutim, kako je to izgledalo u praksi, odnosno u bazenu? Jadran je osvojio prvenstvo, Mladost za sljedeću sezonu dobije milijun eura od Grada i šest reprezentativaca prijeđe u Mladost. Jadran opet osvoji prvenstvo, a Mladost se dodatno pojača s par reprezentativaca.

- Mi smo još uvijek konkurentni, ali sve teže držimo korak. Nije održivo da oni u svaku godinu u startu kreću s milijun eura više što je de facto 50 posto budžeta. Teško je očekivati kako ćemo još dugo biti ravnopravni neovisno o tome koliko je sposobna i jaka naša Uprava.

Problem je taj i što vaterpolo jednostavno ne privlači veliki broj publika na tribine, ni pred male ekrane. Sport sam po sebi nije baš „televizičan”. Puno se bolje doživljava uživo, a tamo ga, kako rekosmo, u prosjeku prati mali broj gledatelja. Izuzetak su završnice prvenstva i jake utakmice u europskim natjecanjima.

- Vaterpolo, koliko god bio uspješan i cijenjen, nije tržišno profitabilan sport. Ne može se sam financirati kroz transfere, prodaju ulaznica ili komercijalna sponzorstva. Troškovi su visoki, a razlike u proračunima od 30 ili 40 posto dugoročno se osjete, bez obzira na kvalitetu rada. Zato je dugoročno gotovo nemoguće biti ravnopravno konkurentan uz toliku razliku u javnim davanjima. Potrebno je razvijati održive modele financiranja u kojima bi javna potpora, po uzoru na uspješne sredine, činila oko 50 posto ukupnog proračuna kluba.

Ježina je imao i poruku za kraj.

- Zahvalni smo Gradu Splitu na iskoracima koji su napravljeni. Naša poruka je jednostavna: to je dobar smjer, ali put još traje. Vjerujemo da Split ima znanje, tradiciju i ljude za vrhunski sport. Na nama u klubovima je da radimo odgovorno, a na Gradu da nastavi graditi sustav koji će tu izvrsnost dugoročno čuvati. Jadran je jedan od četiri povijesna stupa splitskog sporta, klub koji stvara vrhunske sportaše, ali i odgaja djecu i mlade ljude. Vjerujemo da Split ima snagu, znanje i tradiciju da ponovno bude snažan centar sportske izvrsnosti – a mi smo spremni i dalje biti dio tog puta.